Sve što želim je ponovno prošetati parkom i družiti se. Ništa mi drugo u životu ne treba, povjerio nam je u veljači ove godine svoju najveću i jedinu životnu želju Goran Lončarić (23), mladić iz Zagreba koji se godinama bori s viškom kilograma.
Želja mu se prije mjesec dana napokon i ostvarila jer je zahvaljujući upornosti i trudu uspio smršavjeti ukupno 46 kilograma te nakon četiri godine izaći iz stana i družiti se s prijateljima.
POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:
- Sam sam se i bez ičije pomoći došetao do lifta i spustio pred zgradu. Prošetao sam parkom i konačno svježi zrak udahnuo sjedeći na klupi, a ne više naslanjajući se na ogradu balkona u stanu. Istodobno sam osjećao strah, ali i golemo uzbuđenje jer sam napokon vani. Mislio sam da to nikad više neću doživjeti - rekao je sa smiješkom Goran dodavši kako je presretan i da neće stati sve dok ne postigne težinu od 120 do 140 kilograma.
Nakon priče koju smo početkom veljače objavili u 24sata, javili su se mnogi koji su mu željeli pomoći, no svoje je povjerenje dao jednoj zagrebačkoj fizijatrici koja mu je odredila mjesečni plan i program vježbanja, ali i savjetovala ga o načinu prehrane. Goran ju je poslušao te u potpunosti promijenio stil življenja i hranjenja.
POGLEDAJTE GORANOV NAPREDAK:
S nekadašnjih 290 kilograma jedva se mogao kretati. Umorio bi se već nakon nekoliko koraka, koliko mu je trebalo da od sobe dođe do kupaonice ili kuhinje.
- Osjećam se grozno. Kao da sam zatvoren u kavezu iz kojeg nema izlaza – rekao nam je u veljači Goran. Danas ustaje u devet sati, doručkuje, oblači se i izlazi. U parku pred zgradom boravi oko sat vremena, nakon čega se vraća u stan, gdje vježba sljedećih pola sata. Nakon ručka ima kratki odmor, a potom ponovno izlazak i vježbanje do večere.
- Sve to ne bi bilo moguće da uz mene u svakom trenutku nije mama Biserka (60). Ona u posljednje vrijeme ne izlazi iz kuhinje jer mi svaka četiri sata mora servirati obrok. Ako se ne pridržavam propisanog plana i programa, sve se vrlo lako može vratiti na staro - dodaje Goran napominjući kako je kilograme u početku ipak gubio brže.
- Naravno da je išlo lakše dok sam mu mogla kupovati potrebne i kvalitetne namirnice. Sad to činim onoliko koliko mi financijsko stanje dopušta - tvrdi mama Biserka koja je u mirovini.
Bila bi, kaže presretna, kad bi mogla naći nekoga tko bi joj pomogao pribaviti namirnice koje su Goranu svakodnevno potrebne.
- Ne jedem ništa slatko i masno. To je zabranjeno, kao i krumpir, riža, tjestenina, mrkva, mliječni i suhomesnati proizvodi...
Jedem uglavnom nemasno meso i povrće, a ribu, koju bih trebao jesti dva puta tjedno, teško da si mogu priuštiti - povjerio nam se Goran. Bez obzira na sve ne odustaje, a sa svime se laše nosi uz svoj vedar duh i osmijeh koji ne skida.
- Nedavno me mama poslala u trgovinu kako bih kupio vodu. Ovu iz slavine ne pijem, a za onu drugu se ipak treba dignuti, prošetati do trgovine i kupiti je. Htio sam da u trgovinu otiđe mama, no odbila me rekavši da otiđem sam jer sad to mogu - govori Goran. Odmahnuo je rukom i u inat mami otišao u kupnju.
- Na vratima sam svima povikao: ‘Dobar dan, stigao je mali čovjek u veliku trgovinu’. Svi su prasnuli u smijeh, kao i ja - prepričao nam je Goran svoje dogodovštine.