Prvi test Radovan Dobronić već je prošao.
Napad Ivana Penave i Zlatka Hasanbegovića na novog predsjednika Vrhovnog suda u vezi zabrane ustaških oblježja i pozdrava "Za dom spremni" mnogima će predstavljati najbolju referencu i osigurat će mu mjesto u srcima svih koji, poput njega, smatraju da je zabrana ZDS "civilizacijsko pitanje".
Osim Hasanbegovića i Penave koji od toga uporno žele napraviti ideološko pitanje. Na kojem postojano parazitiraju.
"Dobroniću, ne diraj u svetinje!", zaprijetio je ovih dana Penava, spočitavajući Dobroniću da je "imao dovoljno godina da bude jedan od hrabrih HOS-ovaca, ali taj put nije odabrao". Što je desnici glavni argument kad drugog argumenta nemaju.
I patetika, naravno: "Ne pristajemo na trgovinu nacionalnim svetinjama - ni pod koju cijenu! Suze majki palih HOS-ovaca obvezuju nas da ne uzmaknemo niti milimetar".
ZDS i ZAVNOH
Hasanegović je, pak, ZDS proglasio "povijesnim prijeporom" i zapitao se "čemu stvaranje moralne panike i pretvaranje tog pitanja u središnje društveno i pravno pitanje?". "Postoje stanovite baštine i potpuno je nerazumno na ovakav neustavam i nepravni način, politikantski i ideološki, otvarati Pandorinu kutiju ustavnih povijesnih prijepora", kazao je na N1, dodajući kako je "iz povijesne zbilje jasno da je moderna hrvatska država nastala ne na tekovinama ZAVNOH-a, nego nasuprot tekovina ZAVNOH-a".
Radovan Dobronić nije želio ispasti ideolog, niti političar, ali je svejedno svojim nastupom izazvao reakciju ideologa radikalne desnice. Njegova poruka da "kao društvo moramo povući jasnu crtu između onoga što je crno, a što bijelo", izvukla je na površinu političke zastupnike "crnog".
"Pod tim su pokličem ljudi bili ubijani bez ikakvog povoda i razloga, na temelju nepojmljivih kriterija koji ne mogu i ne smiju postojati"", kaže Dobronić.
Desnica ustraje na tome da se pod tim pokličem branila Hrvatska. Bez obzira što se branila uz sentiment i baštinu ustaškog režima i NDH.
Dvostruke konotacije
I tako, Radovan Dobronić, novi predsjednik Vrhovnog suda koji se u postupku kandidiranja nije previše isticao rezolutnim stavovima, poslao je snažnu poruku ohrabrenja i upozorenja.
Ohrabrenja svima koji se zalažu za zakonsku zabranu ustaškog pozdrava, pa i na insignijama HOS-a i u komemorativne svrhe, kao i upozorenja vladajućem HDZ-u koji i dalje politički lavira između "dvostrukih konotacija".
Pozdrav "Za dom spremni" podijelio je društvo - na većinu i manjinu - podijelio je i vladajuću koaliciju, na HDZ i manjine, Ustavni sud u nekoliko navrata iznio je stajalište kako je "riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da nije u skladu s Ustavom RH", a sada je i predsjednik Vrhovnog suda poslao istu "civilizacijsku" poruku.
Premijer Andrej Plenković postaje tako sve usamljeniji u svojem inzistiranju kako tom pozdravu ima mjesta u javnom životu, na službenim komemoracijama, pa i u baštini Domovinskog rata. Plenkovićeva osuda ZDS uvijek dolazi s onim nesretnim "ali", dok predsjednik Vrhovnog i Ustavnog suda nedvosmisleno poručuju kako je taj pozdrav u suprotnosti s Ustavom, te da je to "civilizacijsko pitanje".
Za Plenkovića je, naravno, to još uvijek prvorazredno političko pitanje.
Baština HDZ-a
Premijer na tome temelji svoj odnos prema baštini HDZ-a i njegovu biračkom tijelu, u sjeni pokliča Franje Tuđmana o NDH kao "izrazu povijesnih težnji Hrvata za samostalnom državom", baš kao što na tome razara svoj odnos s nacionalnim manjinama na kojima već godinama životari u parlamentu.
Iako se u nuždi uvijek može okrenuti Suverenistima.
Plenkoviću se, uglavnom, sužava prostor potpore u davanju prava građanstva ustaškom pozdravu, pa i od strane predsjednika Vrhovnog suda za kojeg je HDZ digao ruku.
A taj prostor otvaraju mu samo još Penava i Hasanbegović.
Evo još jednog testa za Plenkovićeve "dvostruke konotacije".