"Komore su produžena ruka ministarstava, ali kod njih ne vrijede pravila za javne službe iako imaju javne ovlasti. Komorski sustav je zatvoren i represivan prema članstvu koje nema nikakvog izbora i mora im plaćati članarinu inače gube licencije koje im znače egzistenciju. Apsolutno imamo državu u državi, na koju javnost ne obraća pozornost i koja nema nezavisne kontrole."
Kaže nam to psiholog Domagoj Švegar, koji je lani s još troje kolega na adrese strukovnih komora poslao jednostavna pitanja: Koja je plaća čelnog čovjeka, koliko imaju zaposlenih i koliko troše na njih te koliko se troši na reprezentaciju i slične troškove. Mjesecima su se mučili da izvuku bilo kakve podatke, a ni danas nisu stigli svi odgovori unatoč jasnim nalozima povjerenika za informiranje. Takva netransparentnost rodila je građansku inicijativu Psihološko proljeće, koja traži transformaciju komorskog sustava u Hrvatskoj.
Švegar priča o više od 20 strukovnih komora, a tu su još i one gospodarske: Hrvatska gospodarska komora (najbogatija), Hrvatska obrtnička komora i poljoprivredna komora. Sve komore zajedno raspolažu s gotovo 630 milijuna kuna imovine.
Lani su uprihodili 395,5 milijuna kuna, od čega su 292 milijuna od obvezne članarine, pokazuju prikupljeni podaci te inicijative. Imaju 742 zaposlena, a na plaće ukupno troše 129 milijuna kuna godišnje. Na intelektualne usluge više od 18 milijuna. Većina svih tih ukupnih troškova otpada na HGK, koji 519 zaposlenih plaća 89 milijuna kuna, odnosno 96 milijuna kad se zbroje plaće i naknade. HGK je službeno odbio objaviti plaću svog predsjednika Luke Burilovića kad su upitani preko inicijative Imam pravo znati. No iz ranijih odgovora o najvećim koeficijentima (za pretpostaviti je da profesionalni šef komore ima najveći koeficijent), Burilovićeva osnovna plaća bez dodatka na dugogodišnji staž je malo više od 28.000 kuna bruto.
POGLEDAJTE VIDEO:
A od onih koji su odgovorili inicijativi Psihološko proljeće, u 2018. godini apsolutni je rekorder bio tadašnji predsjednik Komore inženjera građevinarstva, kojeg je u 11 mjeseci komora platila 451.000 kuna bruto. Okvirna procjena je da je to 18.000-19.000 kuna neto.Strukovne komore su za regulirana stručna zanimanja i izdaju svojim članovima dozvole za rad. Tu su od komore arhitekata, liječnika, medicinskih sestara, psihologa, pa preko inženjera građevinarstva, strojarstva, poreznih savjetnika, do javnih bilježnika, odvjetnika, fizioterapeuta, primalja. Svatko ima svoju komoru i okupljaju 120.000 članova. Članstvo u HGK je obavezno za sve tvrtke, članstvo u HOK-u za sve obrtnike. Iako se radi o šarolikom društvu struka i zanimanja, svim komorama zajedničko je jedno: članarina im se mora plaćati. Htjeli ne htjeli. To je zakonska obveza za zanimanja, tvrtke ili obrte.
Komore bi trebale zastupati interese svojih članova, odnosno struke, i boriti se za njihova prava. Dok nije osnovana Komora socijalnih radnika, to važno zanimanje često je bilo zadnja rupa na svirali. Liječnici i medicinske sestre se preko komora bore za svoja prava, pa je upravo Komora medicinskih sestara upozorila na nedopustivo smanjenje plaća sestrama u sustavu medicinske skrbi. Liječnici imaju i pravo na povlaštene kredite... Ali problem je u tome što su komore općenito prilično zatvoreni sustavi koji ubiru novac, a članovi često ne znaju kako se on točno troši.
Nezavisni nadzor rada, jasna pravila i transparentnost
Udruga Glas poduzetnika pokrenula je inicijativu da članstvo u Obrtničkoj i Gospodarskoj komori bude dobrovoljno. Oni koji su nezadovoljni radom tih dviju institucija pokušali su se i iščlaniti, ali to je nemoguće. Dobili su odgovor da je jedini način iščlanjenja brisanje iz sudskog registra ili registra obrta. Dakle, kad se ugase. I inicijativa Psihološko proljeće traži dobrovoljno članstvo, a ako se već mora biti u komori, da se omogući osnivanje i konkurentskih komora u istoj struci. Oni dodatno traže veoma racionalne stvari: nezavisni nadzor rada komora, propisivanje jasnih pravila koja bi dovela do demokratizacije i odlučivanja u komorama, te transparentnost koja uključuje javne sjednice na kojima se odlučuje i potpunu transparentnost kroz javnu i detaljnu objavu svih troškova. Jedan od zahtjeva je i da se članovi ne kažnjavaju zbog kritike na račun vodstva.
- Sad je pravo vrijeme za otvaranje rasprave o monopolskom, netržišnom i nedemokratskom položaju i ovlastima komora u Hrvatskoj - napisali su Andreju Plenkoviću. Nisu dobili odgovor.
- Našu kolegicu u komori fizioterapeuta htjeli su isključiti jer je poslala mail u kojem je tražila poštovanje zakona. Kažnjena je opomenom, ali ona je morala platiti gotovo 20.000 kuna troškova pred disciplinskim sudom. Oni troše na skupe odvjetnike, a to plaćaju članovi. Meni ne daju treću godinu licenciju za rad jer kritički govorim o Hrvatskoj psihološkoj komori. Ljudi nam se javljaju anonimno s raznim malverzacijama, ali svi su u strahu da ne izgube licenciju. Jer strukovne komore u svojim statutima odrede da vam mogu oduzeti dozvolu za rad ako naštetite ugledu i časti. A to može biti i javna kritika. Licencija bi se trebala gubiti samo za stručne propuste, ali je ta odredba iskorištena za discipliniranje članstva – priča nam Švegar.
Navodi niz apsurdnih primjera. Recimo, u Upravni odbor Psihološke komore je sa sebi povećali honorare za četvrtinu. Komora primalja je htjela naplatiti 600 eura (šest godina članstva unazad) ženi koja je cijelo vrijeme radila u Njemačkoj, gdje licencija ne treba, ali kad je išla u Švicarsku, onda joj je bila potrebna jedna potvrda. Da bi je dobila, morala je platiti šest godina članstva iako nikakve usluge komore nije koristila. Hrvatska Komora medicinskih sestara Psihološkom proljeću odbila je dati podatke uz obrazloženje da ih ne prikupljaju radi istraživanja nego radi javnog linča i nanošenja štete ugledu. Povjerenik za informiranje odbio je takvo obrazloženje i naredio dostavu podataka. Ono što su uočili je da većina komora ima i rashode za ostale usluge za koje članstvo ne zna na što se točno troši, daju donacije, vodstvo komora samo određuje i kolike će imati plaće ili naknade. Ali i koliko će se neka njihova usluga za koju nema alternative plaćati. Tu je primjer odvjetnička komora sa svojim tarifama, koje su često bile predmet kritika zbog visine. Uz razne komore se kroz godine nakupilo i afera, čudnih odluka ili nečinjenja, što je navuklo bijes javnosti.
Primjerice, u liječničkoj komori su smijenili bivšeg predsjednika jer je trošio na uređenje stanova i promidžbene usluge. Komora iznajmljuje ta dva stana, a osnovala je i posebnu tvrtku. Hrvatska komora medicinskih biotehničara zaustavila je uređaje koji brzo mogu otkriti sepsu u krvi u ambulanti u Metkoviću jer to smatraju nadriliječništvom. Dječak Gabrijel preminuo je jer mu nisu uspjele na vrijeme utvrditi trovanje krvi. Nakon toga najavljena je promjena zakona. Hrvatska psihološka komora kupila je poslovni prostor od 160 kvadrata u širem centru Zagreba imajući ponudu samo jedne tvrtke, a resorno Ministarstvo demografije, mladih i socijalne politike u svom je nadzoru upozorilo da je bilo nepravilnosti, ali su i zaključili da ne mogu ništa učiniti da to isprave, pa su ljubazno zamolili: Nemojte više tako raditi.
Kemijska inženjerka koja izrađuje elaborate za gospodarenje otpadom i za to ima svoju specijaliziranu tvrtku ne može ih potpisati jer ih treba potpisati ovlašteni inženjer strojarstva, arhitekture ili građevine.
Nije bilo transparentnosti, pa je 'lepi Nadan' radio što je htio
Najveća afera je svakako ona u HGK, čiji je bivši predsjednik Nadan Vidošević bio apsolutni i nedodirljivi vladar. Vidošević je na sudu s optužnicom da je izvukao iz HGK čak 39 milijuna kuna kroz plaćanje raznih fiktivnih usluga, a novac se onda, opran na računima u inozemstvu, vraćao njemu u džep. Još nema ni nepravomoćne presude. Ali HGK godišnje troši 38 milijuna kuna na promociju (većina na sajmove), pa je i to razlog nezadovoljstva.
Jedan poduzetnik kaže da takav budžet za marketing ima, primjerice, Zagrebačka banka. Uza sve zaposlene, ove godine su planirali potrošiti još 10 milijuna za vanjske konzultante, ali taj plan će vjerojatno pasti u vodu jer će morati štedjeti zbog krize. I HOK i HGK su zamrznuli na tri mjeseca plaćanje članarina dok traje kriza. Udruga Glas poduzetnika uz to je istaknula da su i predsjednici HOK-a i HGK aktivni članovi HDZ-a, te tako njihovi predsjednici imaju svojevrsni sukob interesa kad trebaju ići protiv odluka Vlade koju vodi njihov stranački šef. Stranke na vlasti se inače uvijek trude da te dvije komore vodi njihov član ili njima bliska osoba. Dražen Oreščanin iz udruge Glas poduzetnika navodi četiri razloga zbog kojih članstvo u HGK i HOK-u ne bi trebalo biti prisilno nego dobrovoljno. Prvi je Ustav, koji kaže da poslodavci imaju pravo osnivati udruge i slobodno u njih stupati i iz njih istupati. Drugi je razlog što postoji ogromno nezadovoljstvo poduzetnika onime što dobivaju od njih.
- Da su radili svoj posao, ne bismo se mi morali osnovati. Vodstvo tih komora postavili su političari a ne članovi. Također, poslovanje i troškovi komora nisu transparentni, a ako se sjetimo afera koje se vežu uz ‘lepog Nadana’, vrlo je moguće da se i danas sredstva troše nenamjenski – kaže Oreščanin.
Treći razlog je konkurentnost i tržišna utakmica. Jer ako komore ne bi mogle pružiti uslugu svojim članovima koji mogu otići drugdje, onda bi se potrudile zadržati ih. Četvrti je “glas naroda”, ističe Oreščanin i poziva se na ankete koje kažu da 97 posto građana misli da bi članstvo u komorama trebalo biti dobrovoljno.
A budući da Vlada i dalje ne sluša, onda Oreščanin zaključuje da im je veći interes uhljebljenje svojih članova u komore nego interes onih koji sve to plaćaju. Sugovornik iz Vlade smatra da je potrebno revidirati pravila o komorama, ali priznaje i da se to neće napraviti u ovome mandatu. Podsjeća da je u prijašnjem planu reformi to bilo i predviđeno, ali je prvi krenuo ministar graditeljstva Predrag Štromar. On je za samo dva zanimanja, voditelja radova i voditelja projekta, ukinuo licenciju i plaćanje četiri komore: arhitekata, inženjera građevinarstva, inženjera strojarstva i elektrotehničara. Time je ostavio te četiri komore bez 10 milijuna kuna godišnje. I tu je bio izložen priličnim napadima. Nakon toga si ostali ministri nisu to htjeli priuštiti, a neće ni sad u izbornoj godini.
- Ima komora koje izvrsno rade svoj posao, ali činjenica je da imaju izuzetnu autonomiju u određivanju cijena i manjak transparentnosti. Primjerice, ove četiri komore su imale na računu i u depozitima više od 30 milijuna kuna, a bunili su se što su poslodavci rasterećeni za plaćanje licencija za dva zanimanja. Siguran sam da će doći vrijeme kad će biti propisano dobrovoljno članstvo i kad će biti više deregulacije. Iako komore postoje i u drugim zemljama, kod nas je broj reguliranih zanimanja veći od 300, a prosjek u zemljama Europske unije je oko 200 – prepričava nam taj sugovornik iz Vlade. Navodi i primjer kako komore same množe parafiskalne namete, pa je, primjerice, ljekarnička komora gurala ideju da svaka ljekarna mora imati njihovo odobrenje, a to bi trebalo platiti. Komore će tako zasad biti ostavljene da rade po starom.