Komunistički diktator Josif Staljin, koji je već godinama na vrhu liste kao jedan od najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća i danas je predmet mnogih rasprava, a u uz njega se vežu razni mitovi i legende. Donosimo vam malo poznate činjenice vezane za njegov privatni život.
Čelični čovjek
Pravo ime čovjeka pod čijom su vladavinom deseci milijuna ljudi izgubili živote bilo je Josif Visarionovič Džugašvili. Otac mu je bio postolar, a nekadašnji prvi čovjek Rusije počeo je, tvrde neki povjesničari, koristiti ime Staljin kako bi se udaljio od svojih gruzijskih korijena. Počeo ga je koristiti 1910. kao 31-godišnjak. U prijevodu Staljin znači "Čovjek od čelika".
Studirao je teologiju
Prije nego što se priključio revolucionarnom pokretu i postao veliki pobornik ateizma Staljin je studirao teologiju u pravoslavnom sjemeništu u Tbilisiju. Njegova majka je htjela da joj sin postane svećenik jer tako nikad neće živjeti u bijedi i siromaštvu pa je 16- godišnji Staljin, nakon što je dobio stipendiju, krenuo u sjemenište. Od tamo je izbačen jer se pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci. U sjemeništu mu je nadimak bio Soso, a stipendiju jer dobio jer je bio najbolji učenik u cijeloj školi.
Imao je problematične roditelje
Otac mu je bio alkoholičar koji je sina i suprugu krvnički tukao. Majka Ekatarina koja je radila kao pralja željela je sina izvesti na pravi put pa je i od nje znao dobivati batine. U starosti se o njoj dobro brinuo, ali ju je rijetko posjećivao, a jedan od posljednjih razgovora majke i sina tekao je ovako:
- Zašto si me toliko tukla?
- Zato si tako dobro ispao. Josife, a tko si ti sad u stvari?
- Majko, sjećaš se cara? Pa, ja sam ti kao car.
- Bolje bi bilo da si postao svećenik.
Radio kao meteorolog
Nakon što je izbačen iz sjemeništa Staljin je radio kao meteorolog u Tbilisiju. Glavno zaduženje mu je bilo da bilježi količinu padavina i provjerava atmosferski tlak. To je bio njegov prvi i posljednji regularan posao. Nakon toga postaje revolucionar s punim radnim vremenom, a živio je od donacija.
Iskompleksiran zbog izgleda
Staljin je često patio zbog svog fizičkog izgleda. Rođen je sa spojenim drugim i trećim prstom na lijevoj nozi. Kao dječak borio se sa malim boginjama pa su mu zauvijek ostali ožiljci koji su se morali retuširati na svim fotografijama. Također, imao je kraću lijevu ruku od desne. Naime, s 12 godina imao je nesreću s konjskom zapregom. Ruka mu je spašena operacijom. Bio je visok tek 165 centimetara. Zbog toga je često fotografiran kako sjedi ili sa aparatom postavljenim odozdo da bi izgledao viši.
Bio je fasciniran kaubojskim filmovima
Diktator je bio veliki obožavatelj američkih westerna. Često je organizirao zajednička gledanja u svom privatnom kinu gdje je uvijek bio i njegov osobni prevoditelj. Izgradio je kino dvoranu u svakoj svojoj rezidenciji diljem SSSR-a. Omiljeni glumci su mu bili Spencer Tracy, Clark Gable i John Wayne.
Skoro je dobio Nobelovu nagradu
Staljin je dva puta bio nominiran za Nobelovu nagradu i to 1945. i 1948. godine zbog "iznimnih zasluga za borbu protiv nacizma i ostvarivanje pobjede u Drugom svjetskom ratu". Staljin je proglašen osobom godine magazina 'Time' 1939. i 1942. godine.
Obožavao slatka vina
Osim votke od alkohola je najviše volio piti vina i to ona gruzijska, aromatizirana. Najdraže mu je bilo vino s okusom maline imena Khvanchkara.
Jedna žena mu umrla, a druga se ubila
Njegova prva supruga Jekaterina Svanidze s kojom se vjenčao kao 26-godišnjak umrla je nakon šest godina braka. Dobili su sina Jakova. Umrla mu je na rukama .
"Ovo je stvorenje smekšalo moje kameno srce. Umrla je i s njom su umrli moji posljednji topli osjećaji prema ljudima", rekao je.
I zaista, tada je postao puno hladniji, rezigniraniji. Postao je brutalan. Odgoj tada jednogodišnjeg sina Jakova prepustio je obitelji pokojne žene. Tek kao 14-godišnjak Jakov upoznaje oca i počinje kod njega živjeti.
Druga supruga Gruzijka Nadežda Alilujeva imala je 17 godina kad je s njom započeo vezu. Njemu je bilo 39 godina. Ona je inače jedno vrijeme radila kao daktilografkinja u Lenjinovom uredu. Nakon 13 godina braka i rođenja sina Vasilija i kćeri Svetlane, Nadežda koja je patila od depresije počinila je samoubojstvo.