Vidio Andrej Plenković da se bjegunac Zdravko Mamić i predsjednik Zoran Milanović proglašavaju reformatorima pravosuđa, pa je i on objavio da ima svoju reformu. 

I to najveću.

"Ovo je velika reforma pravosuđa, najveća i najbitnija reforma sudskog postupka nakon ulaska u EU", objavio je premijer prošloga tjedna, najavljujući Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

U natjecanju tko će biti veći reformator pravosuđa, Plenković je ponosno razvio svoj transparent. I to najveći.

Međutim, time je otvorio i ključno pitanje što bi zapravo trebalo biti najvažnije za reformu pravosuđa: uhićenja korumpiranih sudaca, imenovanja novih sudaca mimo volje HDZ-a ili HDZ-ovo poliranje zakona?

Uključuje li reforma žive ljude ili suhe zakone ili prezaposlene zapisničare ili pokvarena računala ili politiku koja želi nad time držati svoju šapu?

Bjegunac i predsjednik

Zdravko Mamić proglasio se reformatorom pravosuđa kad su krenula uhićenja kompromitiranih sudaca u Osijeku i kad je bjegunac od tog istog pravosuđa slavodobitno objavio: "Bio sam sam kao svjetionik i svijetlio sam u mraku u kojem su mi rijetki bili željni pomoći".

Nakon toga, Zoran Milanović postavio se u ulogu reformatora pravosuđa gurajući svoje kandidate za predsjednika Vrhovnog suda nasuprot interesima i planovima HDZ-a, poručujući kako je ovo "HDZ-ovo pravosuđe i druge nema".

A nakon svega toga, dolazi Andrej Plenković sa svojom objavom "najveće reforme pravosuđa od ulaska u EU". Provučene kroz izmjene jednog zakona.

Ne dijele mnogi Plenkovićevo oduševljenje, primjerice predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić koji upozorava da je "pokušaj da se samo izmjenama ZPP-a riješe problemi u pravosuđu predstavlja veliko pojednostavljivanje stvari, pogrešnu dijagnozu i koja, jednako kao u medicini, neće dovesti do izlječenja pacijenta".

Ali to je nebitno.

Bitno je da svatko objavljuje svoju reformu pravosuđa i da se svatko proglašava najvećim reformatorom.

Kilave babice

Ali kako se ono kaže, puno babica, kilavo dijete. Još gore ako su i same babice kilave. Onda dobijemo reformu pravosuđa koje je sve gore što se više reformira. I što je uopće reforma pravosuđa?

Jedni bi rekli da je najefikasnija reforma pravosuđa čišćenje korumpiranih i kompromitiranih sudaca, pa makar kroz akcije Uskoka. Drugi tvrde da je reforma postavljanje novih ljudi na čelna mjesta visokih sudova, kako bi se makar time pokušalo iznutra razbiti okoštali sustav. A premijer misli da je reforma izmjena jednog zakona, iako sudac Dobronić upozorava da "brojne zakonodavne izmjene temeljnih zakona ne predstavlja onaj pravi korak u stvaranju stabilnosti pravnog sustava, nego ovakve prečeste izmjene destabiliziraju sustav".

Ili se pod reformama smatra sve navedeno, što onda i Mamića, i Milanovića, i Plenkovića čini reformatorima.

Potrošene reforme

Reforme su odavno p ostale potrošen, prožvakan i promašen pojam koji više nema smisla, svrhe ni supstance. No i ova reforma pravosuđa, kako je naziva Plenković, ponovno ima političke konotacije. Ovoga puta kroz političko nadmetanje premijera i predsjednika tko će biti veći reformator u resoru koji mnogi opisuju kao "rak ranu" ove države.

Plenković sve druge prijedloge reforme pravosuđa naziva "apsolviranim ili već planiranim ili lošim i neučinkovitim", poručujući kako će svoju reformu, koju mnogi kritiziraju, "braniti i od nje neće odustati jer to je obveza koju imaju prema građanima".

Razaraju, pa reformiraju

Oni koje se smatra odgovornima za razaranje pravosuđa sada kreću u reformu pravosuđa. A opet, ako HDZ predvodi borbu protiv korupcije, zašto ne bi vodio reformu pravosuđa?

I tako, Mamić se pretvorio u reformatora pravosuđa nakon što ga suci koje je kupovao nisu oslobodili optužnice, Milanović se pretvorio u reformatora pravosuđa tako što je guranjem svojih kandidata želio napakostiti Plenkoviću, a Plenković je reformator onog pravosuđa kojeg HDZ godinama drži u rukama.

Ako se to prodaje pod reforme, onda ni kaos ne izgleda kao najgora opcija.