Jedan otok, jedna škola, a u njoj - jedan učenik. Iako ne zvuči baš kao najsretnija priča, zapravo jest. Jer otok Kaprije dobio je prvi razred nakon čak 50 godina. Njega je upisao Val Mudronja, pasionirani ribolovac i vatrogasac, koji se i u razredu pojavio u svojoj uniformi, onoj na kojoj je natpis lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva.
- Meni se čini da je ovo najbolje za mene, učiteljica je odlična, matematiku obožavam - govori Val, koji sjedi sam samcat u razredu. Druge djece njegove dobi uopće nema.
Školska zgrada stara je 100 godina, a pet desetljeća je zatvorena. Nagrizao ju je zub vremena i nije za uporabu. Zato su jučer službeno otvorili razred u prostorijama Mjesnog odbora, a putem do njega mora se proći poštanski ured, kao i ured lokalnog ribolovnog društva.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Nemam iskaznicu ribolovnog društva još sam još mali, ali znam loviti ribe, najbolji sam u lovljenju orada - kazao je učenik, koji ne sumnja da će stići sva školska zakašnjenja jer ovdje nastava nije počela 9. rujna, kao u ostatku Hrvatske. Čekali su namještaj.
Učiteljica Lucija Laća putovat će svaki dan iz obližnjeg Šibenika.
- Ponedjeljkom, srijedom i petkom putujem brzim brodom, a utorkom i četvrtkom trajektom. Ako je vrijeme loše, Val je dobio laptop, pa ćemo imati online nastavu - objasnila je Lucija, kojoj ovo nije prva područna škola, već je odradila dobar dio staža upravo u školama s manjim brojem učenika.
Škola je tako opet otvorena, a pred njom su se pojavile i bivše učenice, Olga i Ruža Radovčić, vremešne otočne none koje pamte kako se u školi čuo učenički smijeh. Obje su završile tek četverogodišnju školu, koliko je tad bio obrazovni standard.
- Preko trideset nas je bilo u razredu, to je bilo puno mjesto ljudi, ali, eto, mi smo ovo morale doći vidjeti - kazale su uglas vremešne gospođe. Olga je ušla u devedesetu, a Ruža je deset godina mlađa. Nekada davno na otoku je živjelo je i 900 ljudi, ali to je bilo 1939. godine, sad ih je 246, koliko ih ima na biračkom popisu.
- Mi smo presretni jer se ne moramo seliti u grad. Nama to znači jako puno jer ostajemo na otoku, i sve se zapravo dogodilo u rekordnom roku. Zahtjev za školom poslan je krajem lipnja i, kad su se uvjeti ostvarili, pozitivan odgovor stigao je iz Ministarstva obrazovanja. Pa nije baš uobičajeno da se škola otvara nakon 50 godina, najčešće škole budu privremeno zatvorene, pa otvorene, ili zauvijek zatvorene - kazala je ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje Vesna Šerepac.
Budućnost škole nije upitna. Nakon Vala u školu će za nekoliko godina krenuti i njegova braća Marino (4) te dvogodišnji Vito. No obitelj Mudronja krajem godine očekuje još jednu prinovu, ali ovaj put na svijet dolazi učenica.
- U prosincu mi je termin za porođaj, a već smo joj dali i ime. Zvat će se Lucija - kazuje majka Livia, koja je na otok došla prije petnaestak godina i zasnovala obitelj. Zahvaljujući upornosti, sa suprugom Borkom, koji je ribar, mlada obitelj odlučila je ostati na otoku i odgajati djecu.
- Meni je ovdje lijepo, a danas je bio velik dan i za sve nas, ne selimo se u grad u podstanare, djeca su sretna ovdje, kao i mi, a učiteljica je fantastična. Sve je ispalo odlično, i u to našu korist - zaključila je Livia, koja nije požalila što je kopno zamijenila malenim otokom. Svi su zadovoljni, cijelo je mjesto proslavilo dan za koji su mislili da se nikad neće dogoditi. Razred je malen, ali su dokazali otočani da im ne treba mnogo, tek brodska linija, dijete i učiteljica koja će s njim biti svaki dan.