Primite zastavu Republike Hrvatske u znak trajne zahvalnosti za doprinos koji je Marin Kujundžić dao za Domovinu, izrekao je hrvatski vojnik pružajući zastavu uplakanoj mladoj ženi na zajedničkom pokopu četvorice Berčana ekshumiranih u masovnoj grobnici početkom godine.
Ivona je imala šest godina kad je u listopadu 1991. godine nestao njen otac Marin. Ona je s mamom Zdravkom morala bježati iz Berka, nedaleko od Vukovara, a tata je ostao braniti selo. Sjeća se da je s mamom sjedila u kamionu koji ih je vozio iz sela i kroz suze gledala tatin lik koji ostaje iza njih. Nikad ga više nije čula ni vidjela. Ubili su ga nekoliko dana nakon pada Berka, kao i ostalih 56 mještana, i to se smatra jednim od većih zločina u Domovinskom ratu, za koji nitko nije odgovarao. Sad, nakon što je njegovo tijelo ekshumirano u masovnoj grobnici u Šarviz doli, Ivona osjeća kao da je tata opet ubijen, kao da ga je opet izgubila. Više od 30 godina svakodnevno se vozila cestom pored Šarviz dole ni ne sluteći da ondje leže kosti njenog nestalog oca. Grcala je u suzama gledajući njegov lijes jer će sad konačno imati mjesto na kojem će ocu doći i zapaliti svijeću. Suze joj je pažljivo brisao maleni sin Šimun, koji sad ima isto toliko godina kao ona kad je izgubila oca. Za djeda Marina zna samo onoliko koliko mu je mama rekla i na pokopu je samo tužno gledao u njegovu sliku.
Počasni plotuni na groblju u Berku u petak su ispaljeni i za još tri žrtve masakra koji se dogodio u Berku nakon pada - za Milana Latkovića, Josipa Madajčeka i Ivana Ilanića. Oni su ekshumirani u veljači u Šarviz doli, predjelu između Negoslavaca i Vukovara, gdje je do sada, tijekom godina, pronađeno mnogo ubijenih branitelja i civila, a koji su ubijeni u okolici i potom dovezeni u dolu. Masovne grobnice u tom dijelu otkrivane su u nekoliko navrata, a u posljednjoj je identificirano 11 nestalih ljudi.
"Prepoznala sam tatin prsten na slikama koje su mi pokazali nakon ekshumacije. Posljednji put sam ga vidjela u Đeletovcima prije nego što će naše selo pasti. Mama, mojih dvoje djece i ja izlazili smo iz sela; on nas je ispratio i vratio se. Godinama sam bila uvjerena da je živ, ali onda sam saznala da je ubijen s ostalim Berčanima i od tada živim u nadi da ga pronađem i pokopam", kazala je Jelisava Garvanović, koja je primila počasnu hrvatsku zastavu za svog oca Ivana Ilanića.
Mnogi su mještani nakon pada sela zatočeni u improvizirani logor, gdje su ih lokalni Srbi, ali i pristigli dragovoljci, danonoćno maltretirali; Berčane su ubijali na ulici, u njihovim kućama, silovali u logoru, bacali u bunare... Njih 96 bilo je tri i pol mjeseca zatočeno u logoru. Neki odvedeni iz logora i danas se vode kao nestalih, njih sedmero.
Nakon organizirane identifikacije ministarstvo je organiziralo zajednički pokop posmrtnih ostataka četvorice Berčana na mjesnom groblju. Pokopu su, pored obitelji ubijenih, sudjelovali mnogi Berčani, ali i predstavnici lokalne vlasti te Udruge nestalih i ubijenih branitelja i civila u Domovinskom ratu.