U siječnju 1989. godine predsjednik DDR-a Erich Honecker rekao je da će Berlinski Zid stajati tu još 50, a možda i 100 godina. Srušen je, i zid i apsolutni vladar Istočne Njemačke, te iste godine.
Tada 77- godišnji Honecker pobjegao je u Sovjetski Savez, no oni su ga vratili nazad. Nekadašnjeg komunističkog moćnika izručili su njegovoj zemlji gdje mu je suđeno za razne zločine, a posebice za ubojstva 192 ljudi koji su htjeli pobjeći od njegovog režima. Nije još dugo poživio. Kako je bolovao od raka umro je godinu i pol dana kasnije, na današnji dan 1994. godine u Čileu.
Gestapo ga optužio za 'veleizdaju'
Erich Honecker bio je odlučan, organiziran, disciplinirani Nijemac. Dogmom opijeni aparatčik, koji do kraja nije vjerovao da je komunizmu odzvonilo. Na kraju ga je svrgnuo vlastiti narod.
Rođen je 1912. godine u rudarskoj obitelji. Njemačka je u to vrijeme bila carstvo kojim je vladao car Wilhelm II. Honecker još kao dijete po utjecajem svog oca koji je bio veliki simpatizer komunista usvaja Marxove i Lenjinove ideje. Izučava zanat za krovopokrivača, a već sa 18. godina postaje postaje jedan od glavnih komunističkih dužnosnika u svojoj regiji. Ambicioznog Honeckera Partija šalje na godinu dana u Moskvu na školovanje.
U siječnju 1933. Hitler dolazi na vlast i komunistička partija počinje djelovati u ilegali. Gestapo 1935. godine otkriva Honeckera te zbog 'priprema za veleizdaju' osuđuje na 10 godina zatvora. U zatvoru ostaje sve do kraja rata kad ga 1945. iz zatvora oslobađa Crvena armija.
Nakon rata postaje najbliži suradnik Walteru Ulbrichtu, staljinistu koji se iz egzila u Moskvi vratio u Istočnu Njemačku i koji uskoro osniva sovjetsku okupacijsku zonu DDR i postaje njezin prvi predsjednik.
Do samog kraja odbijao promjene
Kako 1958. godine Honecker postaje sekretar za sigurnosna pitanja Politbiroa što znači drugi najvažniji čovjek u zemlji povjerava mu se izgradnju Berlinskog zida. On smatra da je zid neophodan i u tom uvjerenju ostaje do kraja života
- Berlinski zid bio je neophodan 'antifašistički zid' koji je doprinio popuštanju napetosti u svijetu - govorio je.
Postao je predsjednik 1974. godine i do samog kraja odbijao promjene. Nije htio vjerovati u njih. A samo je u vrijeme proslave 40. godišnjice osnivanja DDR-a u ljeto 1989. iz te zemlje na Zapad pobjeglo 20.000 ljudi.
On je čak htio i pucati po svom narodu, no Politbiro je na njegovu sreću odbio izvršiti njegovu naredbu. Prisiljen je podnijeti ostavku u listopadu 1989. godine
- Honecker je već potpisao naredbu da se razmjesti vojska i podijelio municiju. A u Dresdenu su već bili tenkovi - ispričao je jednom prilikom bivši kancelar Zapadne Njemačke Willy Brandt.
Zadnje godine života je proveo kao ogorčeni starac. Smatrao je da je žrtva jer se "zločincima naziva one, koje se jučer s počastima pozdravljalo kao državne goste" te je s gorčinom tvrdio da je na kraju života završio u onom istom zatvoru u kojem je bio i u mladosti, kao protivnik nacista. Protiv njega se obustavio postupak zbog bolesti.
Ostavio ženu i oženio ljubavnicu
Nakon Drugog svjetskog rata Honecker je jedno vrijeme vodio paralelan život sa suprugom Edith Baumann s kojom je imao kći Ericu i 15 godina mlađom ljubavnicom.
Zaljubio se u 22- godišnju gorljivu komunistkinju Margot Feist s kojom je dobio i izvanbračno dijete, kći Sonju.Njegova ljubavna afera i 'divlji brak' čak su 1952. bili i tema na sjednici Politbiroa DDR-a.
Razveo se 1955. i oženio Margot koja je poslije punih 25 godina obnašala funkciju ministrice za 'narodno obrazovanje. Odselila se 1992. godine u Čile i do svoje smrti 2016. ostala je vjerna svojim uvjerenjima.
Veliki Titov prijatelj
Erich Honecker je došao na vlast u Istočnoj Njemačkoj 1974. godine. Iste godine u studenom pozvao je Josipa Broza Tita u državni posjet koji je u DDR-u proveo tri dana. Honecker mu je uzvratio posjet u siječnju 1977. godine.
Strogo čuvana granica
Berlinski zid počeo se graditi 13. kolovoza 1961. Srušen je 9. studenog 1989. godine. Bio je dugačak 167,8 kilometara i razdvajao je Zapadni od Istočnog Berlina i okolnog teritorija Njemačke Demokratske Republike.
Ubijeno je između 136 i 245 ljudi koji su pokušali prijeći preko zida. Točan broj ljudi koji su uspjeli prijeći iz Istočnog u Zapadni Berlin se ne zna, ali je prema nekim procjenama to uspjelo čak 5000 ljudi