Jeste li znali da je pandemija, koja je život prebacila online, uvelike doprinijela porastu iskorištavanju djece za pornografiju, kojeg je čak 30 posto više nego 2019.? Jeste li znali da je porast tjelesne ozljede na štetu djece i obitelji porastao za 50 posto u odnosu na 2019.? Jeste li znali da je sustav u vrijeme pandemije potpuno krahirao pa je neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta poraslo za nevjerojatnih 81 posto, a povreda djetetovih prava za 33 posto, upitala je zastupnica Kluba Mosta, Marija Selak Raspudić, za saborskom govornicom.
Potaknuta tragičnim slučajem malene Nikoll, dodala je, zapitala se što se događa s djecom za vrijeme korone i istražujući došla do ovih podataka.
- 2020. godina je godina lockdowna, ljudi su nezaposleni i nezadovoljni, porasla je konzumacija alkohola, brojne su institucije prebačene online ili rade u smanjenom opsegu, čak je i pravobraniteljica za djecu online. Škola je online, a sport je praktički nestao - dodala je naglasivši kako brojke neumoljivo ukazuju da su djeca velika žrtva korone na više razina.
- Služe kao ispušni ventil zbog nataloženog bijesa roditelja, a činjenica je da je većina institucija zbog epidemije prebačena online poslužila je kao isprika za zaobilaženje sudskih odluka koje se tiču zaštite dječjih prava i virtualizacija naše stvarnosti, nažalost, se pokazala kao plodno tlo za dječju pornografiju - upozorila je zastupnica upitavši se što nadležne institucije kažu na sve to.
- Kažu, citiram, "rezultate uloženih napora nalazimo u povećanom broju otkrivenim kaznenim djelima nasilja u obitelji počinjenih na štetu djece." Da prevedem, kada su brojke loše znači da sustav dobro radi, a kada su dramatične onda valjda briljira. Ako je istina da brojke rastu jer su zaposlenici MUP-a počeli bolje raditi svoj posao, što nam to onda govori o brojkama koje padaju? Primjerice, spolna zlouporaba djeteta do 15 godina pala je za 46 posto. MUP-ova logika bi, dakle, podrazumijevala da je tu sustav potpuno zakazao jer imamo dramatičan pad prijava seksualnog iskorištavanja djece - navela je Selak Raspudić naglasivši kako takva logika nema nikakvog smisla, a da je istina vrlo jednostavna.
- Nismo usavršili nikakav sustav, pogotovo u vrijeme pandemije kada je on, kao i sve ostalo, na aparatima nego su djeca kao najranjivija skupina ostala na milost i nemilost svojim zlostavljačima. Vrijeme je da se s tim suočimo i taj trend zaustavimo - naglasila je.
A što radi pravobraniteljica za djecu, pita se nadalje.
- Ona šalje preporuke - poručuje ističući da preporuke nije dovoljno uputiti i time umiriti svoju savjest nego treba biti uporan i opetovano inzistirati na njihovoj implementaciji.
- Tu su i nagomilana pitanja koja ostaju neodgovorena. Koliko je djece u 2020. na temelju ovih podataka izdvojeno iz nasilnih obitelji, čemu odluke sudova i Centara za socijalnu skrb kad ih nitko ne provode, tko je odgovoran za njihovo neprovođenje pa i pitanje koje postavljam s najvećom zebnjom - ako su službene brojke ovakve, a škole većinu godine nije bilo pa djeca nisu bila dostupna onima koji su znakove zlostavljanja mogli prepoznati ostala su zatvorena sa svojim zlostavljačima, kakva je tek stvarna situacija - poručila je.
Prije "pljuvanja" po socijalnim radnicima i pompoznih najava masterplanova nekvalificiranih ministara, kako je istaknula Selak Raspudić, prvo bez uvijanja i neodrživih samozavaravajućih objašnjenja treba analizirati dostupnu statistiku i priopćiti javnosti što se uopće događa.