Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak bili su izuzetno kvalitetni penjači s nazivom alpinist i alpinistički instruktori
Na alpinističkom pohodu na Kavkaz u ljeto 1974. godine sudjelovalo je 15 alpinista iz tadašnje države od toga 6 iz Hrvatske. Četvorica od njih (Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak) poginuli su 24.7.1974. prilikom uspona smjerom Križ Ushbe u sjeverozapadnoj stijeni Ushbe (4710 m). Prva dvojica bili su članovi GSS Stanice Split, a druga dvojica GSS Stanice Zagreb.
U akciji potrage za unesrećenima u tom području Kavkaza od strane ruskih spašavatelja, pronađena su tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka te prevezena u Split i Zagreb gdje su sahranjena. Tijela Nenada Čulića i Viktora Tabakovića nisu pronađena, a prema izvještaju spašavateljske skupine, najvjerojatnije su bila zatrpana u rubnoj pukotini ispod velikog lavinskog stošca u podnožju stijene nastalom od lavine koja je uzrokovala nesreću.
Foto: HGSS
Nesreća u Križu Ushbe najveća je u povijesti hrvatskog planinarstva i alpinizma. Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak bili su izuzetno kvalitetni penjači s nazivom alpinist i alpinistički instruktori, Bedalov je bio pred polaganjem ispita za gorskog spašavatelja, a ostala trojica bili su gorski spašavatelji.
NAŠLI SPOJ JAMA
Otkriće hrvatskih speleologa: Ispod Velebita imamo jamski sustav dulji od 52 kilometra!
Nakon nesreće 1974. nekoliko puta pokušao se organizirati pohod u taj dio Kavkaza, no to je uspjelo tek sedam godina poslije zahvaljujući predstavništvu jedne tvrtke u Moskvi. Planinarski savez Hrvatske organizirao je alpinistički pohod „Kavkaz 1981“. U sastavu ekspedicije bili su pripadnici GSS-a (petorica iz Stanice Zagreb, trojica iz Stanice Split i jedan iz Stanice Karlovac. Đ. Sekelj, E. Alikakfić, D. Tropčić, D. Buinac, B. Ognančević, G. Barač, A. Mažar, A. Bućan, N. Pivac i D. Berljak, vođa). Tom prilikom postavljena je spomen ploča našim poginulim alpinistima nedaleko logora Shelda te izvedeno niz alpinističkih uspona u tom gorju. U kontaktima s vlastima i alpinistima iz tadašnjeg SSSR-a u tom području nije bilo novih informacija o možebitnom pronalasku tijela Nenada Čulića i Viktora Tabakovića.
Tek 38 godina nakon te velike tragedije, 21.11.2011., Hrvatski planinarski savez je od slovenske Gorske službe spašavanja, odnosno od Dušana Polajnera, dobio proslijeđenu e-mail poruku češkog planinara Jiri Rezeka.
Foto: HGSS
"Pozdrav. Bio sam u Gruziji ovog ljeta u području oko Ushbe. Kada smo bili na Ushba ledenjaku našli smo tijelo poginulog planinara. Nedaleko tijela ležala je čutura s natpisom “Gorska reševalna služba PZS” pa pretpostavljam da je to bio planinar iz Slovenije. Nisam bio u mogućnosti utvrditi godinu nesreće, ali to je sigurno bilo prije mnogo godina, možda 20 ili više. Oprema je vrlo stara i oko 200 metara niže bio je još nekoliko dijelova opreme (jakna, prva pomoć, cipele). Pišem Vam kako bi obitelj ili prijatelji mogli znati gdje se ti ostaci nalaze, a možda bih ga htjeli pokopati. Mislim da je nastradao od lavine, jer su slomljene noge i glava. Nije bilo nikakvog užeta. GPS koordinate su 43° 07′ 43,64” N 42° 38′ 14,15” W, to je izravno ispod vrha na platou 2900 m visoko. Mislim da je tijelo nanijeto prije par godina iz ledopada. Ako možete nešto učiniti s tim informacijama obavijestite prave ljude. O tome nisam nikoga izvijestio u Gruziji, samo Vas. U privitku e-pošte su slike. Neke od njih su vrlo uznemirujuće. Molim da ih koristite s pijetetom. Srdačan pozdrav i neka je Bog s pokojnikom. Jiri Rezek."
ZAROBLJENI U LEDU
Nakon 16 godina pronašli tijela alpinista koji su nestali u lavini
Dušan Polajner znao je da u tom području nikada nisu nastradali slovenski penjači, iako je na čuturi bila naljepnica (GRS PZS), ali bilo mu je poznato da su u tom području sedamdesetih godina poginula četvorica Hrvata od kojih tijela dvojice nisu nikada pronađena. O svemu tome, Ured HPS-a odmah je izvijestio tijela HGSS-a i HPS-a.
U srpnju 2012. je na Kavkaz otišla četveročlana ekspedicija iskusnih gorskih spašavatelja, u sastavu Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin, s ciljem da pronađe posmrtne ostatke druge dvojice stradalih alpinista, te da u Hrvatsku donesu uzorke za DNA analizu, kako bi se sa sigurnošću utvrdilo o kome se radi.
Foto: HGSS
660 metara od koordinata koje im je poslao češki planinar pronađeno je mnogo dijelova opreme i spominjana čuturica s znakom GRS. Nedaleko, iza velike izbočine na ledu pronađeno je tijelo za koje se već tada moglo s velikom sigurnošću potvrditi da je pokojni Viktor Tabaković.
Foto: HGSS
Pretragom oko mjesta na Ushbinom ledenjaku gdje je pronađen Tabaković nije bilo ni najmanjih naznaka posmrtnih ostataka Nenada Čulića, ali bilo je vrlo vjerojatno da je negdje blizu i tik pod ledenom površinom. Naša ekspedicija zamolila je voditelja koji im je pomogao u potrazi i koji živi u Mestiji i tamo je najpoznatiji penjač i gorski spašavatelj, da ih obavijesti ako se na ledenjaku opet pojave neki dijelovi opreme ili tijelo, odnosno ako od penjača koji će s te strane odlaziti prema Ushbi sazna neku novu informaciju o tome.
Foto: HGSS
To se i dogodilo točno godinu dana poslije, u kolovozu 2013. godine, javio je da su se nedaleko mjesta gdje su bili, pojavili posmrtni ostaci iz leda, organizirao je njihov transport u dolinu i pokopani su na groblju, međutim izdvojio je nekoliko predmeta i poslao njihove slike. Obitelj Nenada Čulića ih je prepoznala, a između ostalog na košulji je imao našivak ekspedicije na Spitzbergen s upisanim PD 'Mosor', Split, svog matičnog planinarskog društva. Nakon nekog vremena organizirali su ekshumaciju posmrtnih ostataka i prijevoz u Split te su sahranjeni na Lovrincu, piše HGSS.