Poljska u mome srcu, u mome srcu mazurka, Poljska nikad nije, nikad nije dala kvislinga..., pjevao je nekoć davno Đoni Štulić.
A Alenka Festini (52) iz Zadra obožava dobru glazbu. Ona i suprug, kaže, često potegnu na kakav koncert, ali nije imala pojma da će zbog jedne sitnice Poljska završiti baš i u njenom srcu. Naime, poljska obitelj nedavno je provela nekoliko dana na Korčuli i odmah se potom zaputila k Alenkinu apartmanu na Pagu. Na odlasku, ostavili su joj je sitnicu koja puni srce. Ne znamo je li familija baš iz Gdanjska, ali ono što su ostavili ne možeš kupiti novcem.
- Ma bavim se iznamljivanjem apartmana evo tek treću godinu i kad smo kretali, nisam znala što i kako. Vidjela sam u dućanu tu bilježnicu na kojoj piše "Croatia my happy place" . Pomislila sam kako bi možda bilo zgodno staviti je u apartman neka ljudi zapišu svoje dojmove i odlučila da neću trgati ništa, neka stoji i dobro i loše. Ono što sam s vremenom počela pronalaziti unutra me iznenadilo - kaže nam Alenka.
- Evo nedavno, bila je baš ta poljska obitelj s djecom. Javili su da upravo stižu s Korčule i pomislila sam: "Ajme majko, Korčula je predivna. Hoće li im se ovdje kod nas svidjeti?" Dočekala sam ih i imam uvijek običaj ispratiti goste, ali ovaj put nisam stigla zbog posla. Kad sam došla u apartman otvorila sam bilježnicu. A unutra me dočekao ovaj predivan crtež...
Nacrtali su prizor s ljetovanja, sami sebe kako sjede ispod suncobrana i uživaju na jednoj od najljepših paških plaža - Prosika.
- Strašno sam se iznenadila. Je to možda sitnica, ali meni te stvari puno znače. Da su ljudi koji ovdje kod nas borave sretni - kaže nam Alenka i dodaje:
- Rentamo taj apartman i time ga u biti otplaćujemo. Ove godine gosti su počeli dolaziti prije nego ikad. Već u travnju nam je došla grupa "birdwatchera", promatrača ptica jer je ovdje blizu kod nas na Pagu jezero Veliko blato i tu je orintološki park. Pa onda bajkerice iz Njemačke, cure su bile super. Uskoro nam stižu i dva tjedna ostaju gosti koji su već bili, obitelj s tri prekrasne djevojčice od osam, deset i 12 godina... Ajme što su slatke.
U Alenkinoj bilježnici svega ima, od poruka bajkerica, stripovskih crteža do ljudi koji crtaju karte za Uno. Tko zna, ako netko u turističkoj zajednici vidi, možda njena mala knjiga postane obavezna lektira u edukacijama nekih budućih rentijera, kojima je zbilja važno da za svoj novac gosti budu sretni i zadovoljni.
Možda ipak nije ključna stvar koliko si naplatio apartman, kuglicu sladoleda ili macchiato. Puno ljepše se osjećaš ako na kraju dobiješ ovakav crtež. U tom slučaju, rekao bi Štulić, pobijedili smo svi mi.