Agenti KGB-a postavljali su svojim žrtvama nešto što su zvali "medena zamka". Bila je, dakako, riječ o ženama, kojima mete nisu mogle odoljeti. Rusi su naročito ponosni bili na talentiranu agenticu Juliju, postavljenu u Bonnu, glavnom gradu nekadašnje Zapadne Njemačke. 

Bila je mlada, iako ne lijepa. No, bila je neobično nadarena u seksualnim pitanjima, pa je uhvatila časnika Bundeswehra koji nam je dao izrazito dragocjene podatke, priznali su ruski obavještajci nakon pada komunizma.  

Nekima od naših špijunki ne bi odolio ni sam Papa, priznao je bivši šef istočnonjemačke kontraobavještajne službe Marcus Wolf.  

Rusi su se koristili i muškarcima. Paralelno s Julijom, u Bonn su poslali i agenta "Romea", koji se koristio istim oružjem - privlačnošću. Romeo je, zavodeći žene, došao sve do saveznog kancelara. Ovo je u svakom slučaju bilo puno atraktivnije špijunsko oruđe od "poljupca smrti" - pištolja u obliku usne, kalibra 4,5 milimetara. Otrov u metku, najčešće cijanovodik, katkad i ricin, neočekivano bi usmrtio metu.

Poznati ruski špijun Josip Kopinič, koji je cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata u Zagrebu držao radio stanicu koja je održavala vezu s Moskvom, čak se oženio po nalogu službe.

"Status sigurnosno zanimljive osobe ima i svoje druge prednosti: briga Službe za  nju može se proširiti do dirljivih razmjera", duhovito je napisao Miloš Vasić, beogradski novinar, stručnjak za sigurnosna pitanja.

"Recimo, Služba se može potruditi da vaša kćer ili žena steknu nježnog, pažljivog i šarmantnog ljubavnika (za razliku od prethodnih, koji su bili barabe), što u velikoj mjeri olakšava vašu situaciju; Služba se može  potruditi da i vi steknete nježnu, pažljivu i šarmantnu ljubavnicu, što još više olakšava situaciju. Uostalom, pokojnom Josipu Kopiniču dogodilo se da ga je Služba upoznala sa  bićem ženskog spola i objasnila mu da mu je od sada to žena; Josip i Stela živjeli su poslije sretno do kraja života..."

Hrvatski svećenik Krunoslav Draganović, jedan od najvećih višestrukih špijuna prošlog stoljeća - radio je, pored niza manjih službi, za KGB i CIA-u - odolio je napastima te vrste. Nakon njegova famoznog dolaska u Jugoslaviju 1967. godine, agenti Udbe otkrili su mnoge njegove tajne, ali u njegovom životu nije bilo ni jedne jedine žene. Valjda je zato tako dugo radio za mnoge poslodavce, o čemu govori i knjiga "Ustaški James Bond", koja otkriva mnoge tajne najvećeg ustaškog obavještajca…

Istočni Nijemci bili su majstori seksualne špijunaže. Jednog agenta poslali su početkom pedesetih godina iz Istočne u Zapadnu Njemačku. On se kao i mnogi drugi prijavio kao "prebjeg". Potom se oženio zapadnom Njemicom, koja je postala tajnica u kontraobavještajnoj službi.

- Za nas je ona bila čudesan izvor, čisto zlato - rekao je Marcus Wolf, najvažniji istočnonjemački obavještajac kojeg su na zapadu zvali "čovjek bez lica". Preko nje su, na primjer, na Istoku saznali da je Zapad uspio dešifrirati njihov tajni sustav poruka, pa su ga preinačili.

Günter Gaus, neko vrijeme glavni urednik tjednika "Spiegel", postao je 1973. godine državni tajnik u kabinetu predsjednika vlade Willyja Brandta. I njegova tajnica je špijunirala za Wolfa, a kad je otkrivena ubila se.