Povodom Dana darivatelja krvi predsjednik Zoran Milanović odlikovao je one koji su je 2021. darovali 100 (muškarci) ili 75 puta (žene) - njih 164. Prim. dr. Josip Jelić, predsjednik Crvenog križa, ponosan je na ogroman broj dobrovoljnih darivatelja u Lijepoj našoj.
- Najbolji smo u jugoistočnoj Europi po samodostatnosti. Nijedan organ nije propao na transplantaciji jer nije bilo dovoljno krvi. Recimo, kad se transplantira srce, ne znate kad će to biti jer ne znate kad ćete ga dobiti, a kad ga dobijete operacija mora biti u roku od tri-četiri sata, a ako nemate krvi, ne možete je obaviti. I nijedno srce nije ostalo neoperirano, bez obzira odakle je došlo. Tako nijedna jetra, a 120 ih se godišnje presadi, srca 50 godišnje - rekao nam je u kratkom razgovoru na Pantovčaku.
Nitko, naglašava ponovno, od 1975. godine nije preminuo zbog nedostatka potrebne krvi.
- Čak ni u mojoj praksi kada sam jednom branitelju, kojem je geler raznio zdjelicu, morao dati 105 boca krvi ili kad sam jednoj rodilji morao dati 115 boca. Naravno, ne u jednom danu, ali je bio fenomen kada smo u mojoj bolnici u jednom danu imali 60 operacija za koje smo tražili 500 boca krvi - i dobili ih! Znate vi što to znači? Dakle, ljudi su stalno dolazili, čak i oni koji su kod mene u šok sobi ležali tri-četiri mjeseca ranije i to gotovo na rubi smrti. Netko je njima spasio život pa su i oni htjeli nekome - kazao nam je prim. dr. Jelić, koji je radio 40 godina u slavonsko-brodskoj bolnici kao voditelj Odjela za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje.
Crveni križ, dodao je, prikupi 200.000 doza godišnje krvi od dobrovoljnih darivatelja.
Prisjetio se i anegdote s rodiljom koju je spomenuo, a kojoj je trebalo čak 115 boca krvi.
- Ja sam dao krv prvi puta kad je ta rodilja trebala 115 boca. Oko pola tri u noći sam vidio da nema više krvi, a dao sam joj 20 boca taj dan. Meni se srce steglo. Pitao sam koje je krvne grupe i ispostavilo se da je moje. Rekoh, dat ću ja, iako sam jedva stajao na nogama. Onda je i doktorica koja je sa mnom bila dežurna rekla da će i ona, pa još tri sestre iz šok sobe, pa smo zvali još kolegice iz smjene... Nas 7-8 dalo je krv, nije bila ni ohlađena nego smo ju onako toplu nosili gore i dali ženi. Ujutro smo razglasili preko radija da nam treba još, takav red se stvorio u vrlo kratkom roku da je to bilo nevjerojatno - ispričao nam je pokazujući kako se i sad naježio kad se sjeti tog osjećaja humanosti i zajedništva ljudi.
Zato je iznimno razočaran činjenicom, kaže nam, propašću Imunološkog zavoda.