O dobitnicima HND-ovih novinarskih nagrada za 2022. godinu odlučivao je Ocjenjivački odbor u kojem su bili: Hrvoje Krešić (predsjedavajući), Ivanka Toma (zamjenica), Tamara Opačić, Igor Šoban, Nikola Šolić, Marina Karlović Sabolić, Petra Maretić Žonja, Bojana Mrvoš Pavić, Branimir Slijepčević, Budimir Žižović, Marija Gerbec Njavro, Milan Peh, Vlasta Stamičar, Karmen Šore, Igor Altarac, Matko Saltarić, Lorik Sopi, Petar Panjkota, Ranko Stojanac, Lana Ružičić, Tina Lakić, Branka Suvajac Ljubičić, Vedran Gvožđak i Tomislava Sila.

Nagrade su dodijelili ovim novinarkama i novinarima: 

Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo

MISLAV BAGO

Mislav Bago u proteklih je 30 godina bio najutjecajnija televizijska ličnost. Nepovratno je promijenio način televizijskog izvještavanja, posebice u praćenju rada najviših državnih dužnosnika. Bio je poput boksača koji u ringu stoji nasuprot jačih protivnika, ali se srcem i mozgom bori za pobjedu i nikad ne dopušta da ga strah ili oportunizam, tako česti u životu nas novinara, blokiraju, kako ga je lijepo opisao kolega Boris Rašeta.

Bagin intervju za HTV s tada nedodirljivim premijerom Ivom Sanaderom primjer je hrabrog i beskompromisnog novinarskog stava, koji je u interesu javnosti i bez trunke straha od najmoćnijeg političara. A raditi na javnoj televiziji i oštro se boriti s takvim premijerom za mnoge bi bio predstavljao nesavladiv rizik. Bago nikad nije razmišljao na takav način. Trenutak koji je ostao u memoriji javnosti bio je njegov odgovor tada svemoćnom premijeru koji mu je pokušao docirati: "Nećete vi mene učiti kućnom odgoju, gospodine Sanader." Ovakvo što dotad se nije čulo u programu javnog servisa pa se taj intervju smatra jednim od najvažnijih televizijskih trenutaka u posljednjih 30 godina u Hrvatskoj.

Nakon odlaska s HRT-a svoju briljantnu karijeru nastavio je na Novoj TV. Bago je u potpunosti  promijenio percepciju odnosa televizijskih novinara prema političarima. Kao osica koja se nikoga ne boji zasipao ih je pitanjima inzistirajući na kratkim i jasnim odgovorima, što je mnogima u početku predstavljalo šok jer ih je netko odlučio kritički propitivati. Bahato ponašanje i dociranje novinar Bago nije podnosio.

Bio je u potpunosti posvećen novinarskoj profesiji 365 dana u godini. Znao je sve tajne hrvatske politike u zadnjih 30 godina. O svakom premijeru, predsjedniku, ministru ili saborskom zastupniku. Uvijek sjajno pripremljen za svaku priču ili intervju, potpuno svejedno je li s druge strane Zoran Milanović, Kolinda Grabar Kitarović ili Andrej Plenković.  

Mislav Bago nesebično je svoje znanje dijelio s mladim kolegicama i kolegama, bio je skroman i pošten kolega koji je svojim radom zadužio novinarsku profesiju. Godinama je bio aktivan u Hrvatskom novinarskom društvu – i kao njegov potpredsjednik – a dobitnik je četiriju HND-ovih nagrada, uključujući i onu za novinara godine. 

Nagrada Otokar Keršovani za životno djelo

VLADIMIR MATIJANIĆ

Bio je zasigurno najbolji novinar svoje generacije, jedan od posljednjih Mohikanaca na medijskoj sceni, čovjek pun empatije, koji je bez kompleksa razobličavao nacionalne mitove i velikane, do kraja potpuni novinar.

Beskompromisni borac protiv nepravde i laži bio je cijelu svoju karijeru, od Studentskog lista i Feral Tribunea preko Slobodne Dalmacije do Indexa, u kojem je radio do prerane smrti. Uporan i tvrdoglav čovjek koji se danima i tjednima posvećivao temi. Najčešća meta njegova zanimanja bili su lokalni moćnici, koje je razobličavao s posebnom novinarskom strašću i hrabrošću. Nikad nije iznevjerio novinarski poziv i ni milimetra ustuknuo pred mogućnošću da bude oštećen. S posebnim prezirom odnosio se prema malograđanštini i konformizmu, nikad dio krda, uvijek protiv struje, u čemu je često bio usamljen, ali uvijek uspravan.

Jedno od Vladinih posljednjih otkrića je ekskluzivna objava niza argumentiranih sumnji da su dijelovi doktorata HDZ-ova Vice Mihanovića plagirani, kojom je dokazao ozbiljno urušavanje vrijednosti u dijelu hrvatske akademske zajednice. Za to je lani nagrađen HND-ovom nagradom Marija Jurić Zagorka.

Prisjetit ćemo se ovdje još jednog, zaboravljenog "asa". Bivšem predsjedniku Hrvatske stranke prava Anti Đapiću 2000. godine oduzeta je titula magistra znanosti jer je prepisao 116 od ukupno 176 stranica svog magistarskog rada. Prepisao ih je iz knjige svog mentora dr. Borisa Kandarea. Đapićev plagijat otkrio je upravo Vladimir Matijanić, tada novinar Feral Tribunea.

Dok je Željko Kerum bio na vrhuncu moći, Vlado je napisao svoju jedinu knjigu – 2011. godine objavljuje "Kerum i propadanje Splita" u kojoj potanko skicira razloge propasti jednoga grada čiji se gradonačelnik guši u korupciji, sukobu privatnog i javnog.

Na žalost, postumno je Matijanić dokazao i svu trulost i nemoć hrvatskog zdravstvenog sustava. Do zadnjeg daha, skrušeno, pristojno, s poštovanjem i povjerenjem tražio je savjete stručnjaka koji su mu trebali pružiti primarnu zdravstvenu skrb. Nije je dobio. Ostavio je o tome zvučne zapise, prepiske i svjedočanstva. Njegovo oštro pero nastavilo je i nakon smrti raskrinkavati laži. Posljednja priča još nije dovršena, još se čekaju odgovori.

Sanjareći o državi u kojoj nije važna politička opredijeljenost, društveni status ili veza za liječnički pregled, do zadnjeg se daha borio za takvo društvo, i ne znajući da je već ostavio neizbrisiv trag, ne samo u hrvatskom novinarstvu, nego u cijeloj zajednici, koju i nakon smrti nastoji zaštititi.

Njegova novinarska remek-djela, skromni pristup te ideja o idealnom svijetu koju je beskompromisno štitio, mogu nam biti orijentir, putokaz kako živjeti naš posao. Taj teški zadatak Matijanić je do kraja bespogovorno odradio.   

Nagrada Marija Jurić Zagorka za pisano novinarstvo

HRVOJE IVANČIĆ

Novinar Hrvoje Ivančić protekle je godine u nedjeljnom izdanju Večernjeg lista objavio četiri briljantne reportaže iz Ukrajine, koja je s početkom rata u toj zemlji postala medijski najzanimljiviji dio svijeta.

Osim što je u vrhunski napisanim reportažama i snimljenim fotografijama čitateljima približio stanje u ratnim područjima, treba naglasiti da je Ivančić prvi, a ponekad i jedini hrvatski novinar koji je stigao do nekih vrlo opasnih dijelova Ukrajine.

Ivančić je prvi hrvatski novinar koji je posjetio Buču, gradić pokraj Kijeva u kojem su ruske snage počinile masakr nad civilima. Bio je i prvi hrvatski novinar koji je izvještavao iz Harkiva, grada na istoku Ukrajine koji je u tom trenutku bio pod opsadom ruske vojske. Nakon toga je poslao reportaže iz Odese, Mikolajeva i Hersona, u tom trenutku najvrućih područja ukrajinskog rata.

Ivančićeve reportaže izvrsno su čitateljima opisivale situaciju na ratom pogođenim područjima, bile pune informacija koje su objektivno oslikavale vojno stanje, ali i svakodnevni život građana. Posebno je važno istaknuti da je Ivančić veliku pažnju pridavao običnim ljudima uhvaćenim u klopku iznenadnog rata te njihovim razmišljanjima, pogledima i strahovima s kojima su se suočavali.  

Nagrada Nikša Antonini za novinsku fotografiju

IGOR KRALJ

Fotografirati glavni pozitivni događaj sezone, ako ne i godine, i pritom se izdvojiti iz tisuće izvrsnih fotografija uspjelo je lani fotoreporteru Pixsella Igoru Kralju.

Fotografija impozantnog Pelješkog mosta, objavljena 27. srpnja 2022. godine na naslovnici Večernjeg lista, ali i u nizu drugih medija, po nekoliko je momenata ipak jedinstvena. 

Osim statične ljepote mosta, koja je za promatrača bila očekivana jer su mediji objavljivali sliku Pelješkog mosta i danima prije svečanog događaja, fotografski je objektiv uhvatio i dinamiku pet zrakoplova u trenutku kada su ga nadlijetali te time dočarao vrhunac, finale otvorenja. Riječ je o cover-fotografiji koja će, uvjereni smo, prijeći svoj put od naslovnice preko novinske arhive do – galerije i time ispuniti cilj: od vijesti će postati povijest.   

Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo

ZDRAVKO FUČEK

Pomorci će uvijek reći da brodovi imaju sudbinu koja se ponekad može usporediti s ljudskim sudbinama. Ovogodišnji dobitnik Nagrade za radijsko novinarstvo Marija Jurić Zagorka Zdravko Fuček za svoju reportažu "Brod Galeb" emitiranu na Trećem programu Hrvatskog radija, upravo je kao temu odabrao zanimljive isječke iz dosadašnje sudbine intrigantnog broda, koji žilavo odbija na svoju sudbinu staviti točku.

Reportaža od 50 minuta ima puno dodirnih točaka s dokumentarističkom radio dramom, ali ipak ostaje reportaža. U njoj se fino provlači dramaturška nit kroz priču svjedoka o bizarnim povijesnim detaljima broda, arhivskim snimcima negdašnjih svečanosti na njemu i oko njega, o radnoj atmosferi na vojnim i diplomatskim plovidbama, teškim i dramatičnim trenucima iz njegova putovanja svjetskim morima, ponekad i surovim uvjetima iz školskih vojnih 'vijađa'.

Autor, sa svojim sugovornicima, šetajući po brodu, koji je sada u rekonstrukciji, vrlo slikovito, odmjereno, sugestivno, dočarava prostor i nekadašnja zbivanja u njemu. Istodobno, navješćuje i njegovu planiranu buduću namjenu.

Komisija za ocjenu radova s područja radijskog novinarstva gotovo jednoglasno je odabrala i izdvojila reportažu "Brod Galeb" za nagradu. Riječ je o visokom profesionalnom dometu sa savršenom montažom i funkcionalnim glazbenim sadržajem. Stoga nagradu zaslužuje i cijela radna ekipa. 

Nagrada Marija Jurić Zagorka za internetsko novinarstvo

ILKO ĆIMIĆ

Ilko Ćimić se 2022. godine temeljito bavio regulatorima financijskog tržišta – Hrvatskom narodnom bankom (HNB) i Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga (HANFA) te agencijama za naplatu potraživanja.

No krenimo redom. 

Ćimić je u više od 50 tekstova objavljenih na portalu Index.hr istražio i dokazao kako je u posljednja dva desetljeća u HNB-u bilo pravilo, a ne izuzetak, da zaposlenici tog regulatora trguju vrijednosnim papirima banaka za čiji su nadzor bili zaduženi. Nakon niza napisa, HNB je promijenio regulativu, a HANFA preuzela istragu, koja je pokazala da su zaposlenici HNB-a zaista trgovali vrijednosnim papirima banaka koje nadziru, ali nisu pronađeni dokazi za tzv. povlašteno trgovanje.

Ćimić je pritom sve vrijeme bio na udaru kritika i vladajućih i regulatora, koji su se našli pogođeni takvim napisima. 

U veljači 2022. objavio je da je Roman Šubić, viceguverner HNB-a, godinu prije kupio vilu u Zagrebu ispod cijene, odnosno za 230 eura po kvadratu, i to od agencije za naplatu potraživanja. Time je otvorio još jednu temu – da upravo HNB već godinama ne želi dovršiti zakonski prijedlog za nadzor nad agencijama za naplatu potraživanja.

U lipnju 2022. kolega Ćimić objavio je da je čak 89 zaposlenika HANFA-e trgovalo vrijednosnim papirima suprotno Zakonu o tržištu kapitala i tako otkrio veliku aferu državnog regulatora, koji je zadužen za vrijednosne papire i financijska tržišta te određuje je li bilo nedopuštenog trgovanja vrijednosnicama, sukoba interesa, trgovanja povlaštenim informacijama ili općenito kršenja Zakona.

Državna je revizija nekoliko mjeseci nakon toga provela nadzor nad HANFA-om i potvrdila pisanje Indexa. 

Potkraj 2022. godine kolega Ćimić objavio je i da su iz agencije za naplatu potraživanja B2 Kapital u javnost procurili osobni podaci o više od 77.000 fizičkih osoba. Bilo je to najveće curenje osobnih podataka u Hrvatskoj do kojeg ne bi došlo da je poslovanje tih agencija regulirano zakonom. Također, dokazao je da su banke, iako to nisu smjele, davale osobne podatke svojih klijenata agencijama za naplatu potraživanja. 

Nagrada Marija Jurić Zagorka za televizijsko novinarstvo 

BARBARA MAJSTOROVIĆ IVEZIĆ

Televizijska priča o najugroženijoj kategoriji građana, starima i nemoćnima. Onima kojima pomoć sustava, ali i pojedinaca, najviše treba. A briga o njima postala je isplativ biznis u kojem se ne preže od kršenja zakona kako bi se zaradilo.

Početkom veljače 2022. godine novinarki Nove TV Barbari Majstorović Ivezić javile su se bivše djelatnice doma za starije u Stupniku pokraj Zagreba otkrivši nehumane uvjete u kojima štićenici žive, ali i protuzakonit rad vlasnice doma i njezine pomoćnice.

Rad doma je bio dulje vrijeme pod nadzorom, ali je i dalje djelovao ilegalno. Jedan je objekt već zbog istih razloga bio zatvoren, ali je vlasnica nastavila rad na drugoj lokaciji. 

Da bi to dokazala, naša je novinarka upisala vlastitu majku u isti dom. Dobila je potvrdu o upisu i s tim dokumentom otišla u Ministarstvo obitelji i socijalne politike. Pri samoj najavi priče, policija i inspektori izašli su na teren.

Istražujući dalje, Barbara Majstorović Ivezić saznala je i za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je vlasnica potpisala sa štićenicom. I upisala se na njezin stan te ga potom prodala svom odvjetniku. Što po zakonu nije smjela.

U lipnju prošle godine vlasnica doma i dvoje djelatnika dobili su tri kaznene prijave i tri optužna prijedloga, koje su podigli Ministarstvo socijalne skrbi i Državno odvjetništvo, i to za kaznena djela napuštanja nemoćne osobe, prevare i koristoljublja. 

Nagrada za snimateljski prilog na televiziji Žarko Kaić 

MARINO GRGUREV

U veljači 2022. novinarka Maja Medaković portretirala je život dviju žena, majke i kćeri, Nade i Dragane Boromise iz okolice Dvora na Uni. S njom je na terenu bio snimatelj Nove TV Marino Grgurev. Priča koju su snimali govori o ženama koje u 21. stoljeću žive u trošnoj kući, gdje problem propuha rješavaju selotejpom. Podovi su zemljani, ali čisti i uredni. Susjeda nema. Kao ni dovoljno sredstava za život.  

Snimatelj Marino Grgurev svojim je radom još jednom dokazao kako su poslovi televizijskog novinara i snimatelja jedno tijelo. On je priču kolegice Medaković uokvirio, pojačao i obojio pravom bojom i osjećajem. Svojim je objektivom zarobio emociju kako bi je na televizijskom ekranu potpuno oslobodio. Grgurev ima izuzetno oštar vid za kadar, za trenutni osjećaj, za onaj prolazni i snažni trenutak koji mnogi na terenu previde, a gledatelju vrijedi bogatstvo. Kroz Grgurovljeve "trenutke" spoznali smo skromnost dviju žena, sjetu, trud i zadovoljstvo malim stvarima. Sekvence su snimljene filmski, s brojnim promjenama planova, te se stječe dojam kao da je sve snimano s više kamera.

Ovo je dokaz snimateljeva izuzetnog truda na terenu, koji je u ubrzanom ritmu televizije uvijek pritisnut neumoljivim rokovima. Gregurev iz trošne kućice donosi bogatstvo kadrova, detalje koji vjerno dočaravaju uvjete u kojima dvije žene žive. Njihovu svakodnevnu težinu života, ali i jednostavnost i toplinu protagonistica koje, uz selotejp na stropu, ne dopuštaju hladnoći ući u njihov skromni dom. Igra se sa svjetlom i sjenom, odrazima žena u trošnom ogledalu, lavoru vode u kojem se peru, u okvirima starih obiteljskih fotografija. Sve emocije uhvaćene njegovim objektivom žive čak i ako se video pogleda bez tona. Svojom kamerom, znanjem i talentom, a prije svega trudom i voljom, uvukao nas u život tih dviju žena. 

Nagrada Jasna Babić za istraživačko novinarstvo

DORA KRŠUL

Potkraj 2022. godine novinarka portala Telegram.hr Dora Kršul objavila je serijal istraživačkih tekstova u kojima je detaljno opisala razmjere neshvatljivog trošenja javnog novca na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. Serijal je iniciran rezultatima Proračunskog nadzora Ministarstva financija, do kojeg je pak došlo zahvaljujući ranijim otkrićima ove novinarke.

Još u svibnju 2021. godine otkrila je kako su dekanica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Jadranka Frece i njezin prodekan Damir Ježek na službenu kreditnu karticu Fakulteta kupovali skupu dizajnersku odjeću, luksuznu Chanelovu kozmetiku, naočale, namještaj… Došla je i do videozapisa koji nedvojbeno dokazuje kako je prodekan Ježek od studenata tražio da podignu novac preko studentskih ugovora i zatim ga vrate njemu, na ruke. Nakon toga je na PBF stigla inspekcija koja je potvrdila sve objavljene navode.

Potom je Kršul došla do rezultata Proračunskog nadzora pa objavila serijal o upravi PBF-a, koja je isplatila 1,3 milijuna kuna za sumnjive poslove za koje nema dokaza da su obavljeni. Dokumentirala je i moralno posrnuće aktualnog dekana Šumarstva, koji je pokušao zaštititi kolegicu s PBF-a tvrdeći da luksuzne predmete nije kupovala za sebe nego kao poslovne poklone. Kolegica Kršul otkrila je i da je dekanica uzimala velik novac i za nepostojeće putne troškove i mjesečno si isplaćivala 10.700 kuna dodataka na plaću dok je PBF grcao u dugovima.

Tekstovi Dore Kršul pokrenuli su policijsku istragu koja još traje. Pritom predstavljaju najozbiljnija i najdokumentiranija otkrića o netransparentnom trošenju novca, prikrivanju tragova i potencijalnim pronevjerama na najvećem sveučilištu u Hrvatskoj. Kršul je čitateljima pritom davala i dubinski kontekst, detaljno i brojnim primjerima opisujući dugogodišnju situaciju na Sveučilištu u Zagrebu, čime je pokazala da samo dobro potkovan novinar, s dovoljno znanja, iskustva i kontakata u svom sektoru, može producirati ovakav novinarski materijal. 

Dobitnica nagrade Novinarka godine  

NATAŠA BOŽIĆ ŠARIĆ 

Bešćutnost onih koje plaćamo i koje biramo, kao i nezainteresiranost za najranjivije među nama, oduvijek su baš žuljali Natašu Božić Šarić. Beskompromisna borba za slabije, za one u nevolji, koji bez pomoći sustava ne mogu, dok sustav za njih ne mari, njoj je urođena, a zatvaranje očiju pred nesrećom slabijih, slijeganje ramenima ili okretanje glave za nju nije opcija, nego upravo suprotno, triger za akciju. Ako sustav ne valja, a sasvim je jasno da ne valja u toliko mnogo slučajeva, ona će dati sve od sebe da svojim radom, temama koje otvara, sugovornicima i sugovornicama i, najvažnije, pravim pitanjima i inzistiranju na odgovorima prodrma i javnost i sustav i tako pomogne onima kojima pomoći treba.

Magazin televizije N1 "Točka na tjedan", kojem je autorica i uređuje ga i vodi od 2016. godine, zato je s vremenom postao glas onih o čijim se problemima nedovoljno govori u javnosti. Od 2017. poseban fokus "TNT" stavlja na brojna zakinuta prava osoba s invaliditetom, djece s poteškoćama u razvoju i njihovih obitelji. Ne postoji ministar socijalne skrbi kojeg nije suočila s pitanjem: Zašto vi imate pravo na naknadu plaće kad izgubite fotelju, a roditelj njegovatelj nema kad mu umre dijete? Prošle je godine posebno u javnosti odjeknuo njezin intervju sa Suzanom Rešetar i Lidijom Blažević iz Udruge Sjena koje su joj u emisiji "Newsnight" N1 otkrile detalje sa sastanka sjednice Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora.

Na toj su sjednici saborskim zastupnicima i članovima Vlade predstavile inicijativu za povećanje naknade za roditelje koji su na produljenom dopustu zbog poteškoća u razvoju djeteta. Tražile su da se naknada od 2300 kuna digne na 4000. Zamjenik državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade uzvratio im je da je broj invalida u državi prevelik i da se na njih "baca 200 milijuna kuna mjesečno". Nakon tog intervjua i medijskog pritiska koji je uslijedio premijer Andrej Plenković izričito je obećao rješavanje situacije i naknada je povećana.

Priču koja je razotkrila bešćutnost i cinizam vladajućih pokrenula je upravo novinarka Nataša Božić Šarić. Na njezinu godinama dugu medijsku inicijativu nedavno je obećano i rješavanje pitanja naknade roditeljima njegovateljima nakon smrti djeteta. Pritisnut upravo medijskim ispitivanjem ove novinarke, resorni ministar Marin Piletić i vladajuća koalicija odlučili su ukinuti zabilježbu tražbine na jedinu nekretninu korisnika socijalne pomoći.

Rad Nataše Božić Šarić u magazinu "TNT" primjer je kako odgovorno novinarstvo usmjereno na javno dobro i građane može mijenjati društvo na bolje.

Preostali troje finalista nagrade Novinar/Novinarka godine:

ILKO ĆIMIĆ 

Novinar portala Index.hr Ilko Ćimić obilježio je 2022. godinu dvjema pričama –  o regulatorima financijskog sektora, bankama i agencijama za naplatu potraživanja te o sumnjivim poslovima ministra Ivana Paladine. 

Ćimić je u temeljitoj istrazi regulatora financijskog tržišta HNB-a i HANFA-e te poslovanja banaka i agencija za naplatu potraživanja dokazao kako je u posljednjih 20 godina u HNB-u bilo pravilo da zaposlenici tog regulatora trguju vrijednosnim papirima banaka za čiji su nadzor bili zaduženi.

Nakon niza napisa HNB je promijenio regulativu, a HANFA poduzela istragu koja je pokazala da je Ilko Ćimić bio u pravu. Ćimić je nakon toga bio na udaru kritika vladajućih i regulatora.

U veljači 2022. Ćimić je objavio da je Roman Šubić, viceguverner HNB-a kupio vilu u Zagrebu ispod cijene, i to od agencije za naplatu potraživanja, i time ponovo postavio pitanje zašto HNB godinama ne želi dovršiti zakonski prijedlog za nadzor nad agencijama za naplatu potraživanja.

Zatim je objavio da je čak 89 radnika HANFA-e trgovalo vrijednosnicama suprotno Zakonu o tržištu kapitala i tako otkrio veliku aferu državnog regulatora. Državna revizija potvrdila je Ćimićevo istraživanje.

Za kraj godine Ćimić nam je otkrio i da su iz agencije za naplatu potraživanja B2 Kapital u javnost procurili osobni podaci o 77.317 fizičkih osoba. Također je dokazao da su banke, iako to nisu smjele, davale osobne podatke svojih klijenata agencijama za naplatu potraživanja. Riječ je o najvećem curenju osobnih podataka u Hrvatskoj.

Ćimić se temeljito bavio i likom i djelom ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivana Paladine, odnosno njegovim sumnjivim bogaćenjem. Interes za te poslovne makinacije nakon toga su iskazali DORH i USKOK.

Ćimić je prvo otkrio da Paladina nije prijavio obveznice IGH, kao ni udjele u vlasništvu nad poslovnom zgradom u Splitu, zatim da je preko tih obveznica zaradio najmanje 13 milijuna kuna pa da je na mešetarenju dugom Instituta IGH kao predsjednik Uprave zaradio najmanje 4,7 milijuna kuna. Potom je objavio kupoprodajni ugovor između Paladine i tvrtke Projektni biro P45 za kupnju zgrade u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici koji pokazuje da je Paladina prodajom potraživanja koje je kupio za samo 27.500 eura došao ne samo do zgrade koju danas procjenjuje na osam milijuna kuna, nego i do 10,1 milijun kuna gotovine.

Ćimić je objavio i ključni dokaz – ortački ugovor između Paladine i Sergeja Gljadelkina, vlasnika Instituta IGH koji je jasno pokazao da je sve bilo dogovoreno kako bi se Paladinu isplatilo. Da bi se sada već bivši ministar Paladina dočepao bogatstva, otkrio nam je Ilko Ćimić, mirovinski fondovi ostali su bez 12 milijuna kuna za mirovine.  

DORA KRŠUL 

Potkraj 2022. novinarka portala Telegram.hr Dora Kršul objavila je serijal istraživačkih tekstova u kojima je detaljno opisala razmjere neshvatljivog trošenja javnog novca na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. Serijal je iniciran rezultatima Proračunskog nadzora Ministarstva financija, do kojeg je pak došlo zahvaljujući ranijim otkrićima ove novinarke.

Još u svibnju 2021. otkrila je kako su dekanica Jadranka Frece i njezin prodekan Damir Ježek na službenu kreditnu karticu Fakulteta kupovali skupu dizajnersku odjeću, luksuznu Chanelovu kozmetiku, naočale, namještaj… Došla je i do videozapisa koji nedvojbeno dokazuje kako je prodekan Ježek od studenata tražio da podignu novac preko studentskih ugovora i zatim ga vrate njemu, na ruke. Nakon toga je na PBF stigla inspekcija koja je potvrdila sve objavljene navode.

Potom je Kršul došla do rezultata Proračunskog nadzora pa objavila serijal o upravi PBF-a, koja je isplatila 1,3 milijuna kuna za sumnjive poslove za koje nema dokaza da su obavljeni. Dokumentirala je i moralno posrnuće aktualnog dekana Šumarstva koji je pokušao zaštititi kolegicu s PBF-a tvrdeći da luksuzne predmete nije kupovala za sebe nego kao poslovne poklone. Kršul je otkrila i da je dekanica uzimala velik novac i za nepostojeće putne troškove i mjesečno si isplaćivala 10.700 kuna dodataka na plaću dok je PBF grcao u dugovima.  

Tekstovi Dore Kršul pokrenuli su policijsku istragu koja još traje. Pritom predstavljaju najozbiljnija i najdokumentiranija otkrića o netransparentnom trošenju novca, prikrivanju tragova i potencijalnim pronevjerama na najvećem sveučilištu u Hrvatskoj. Kršul je čitateljima pritom davala i dubinski kontekst, detaljno i brojnim primjerima opisujući dugogodišnju situaciju na Sveučilištu u Zagrebu, čime je pokazala da samo dubinski potkovan novinar, s dovoljno znanja, iskustva i kontakata u svom sektoru, može producirati ovakav materijal.

Sustavno se baveći politikom obrazovanja, Dora Kršul je u 2022. godini problematizirala i toksičan model upisa u srednje škole, odnosno utrku za famoznim prosjekom. Pisala je i o pripremama za državnu maturu koje proizvode velike obrazovne nejednakosti zato što si ih djeca iz obitelji slabijeg ekonomskog statusa ne mogu priuštiti, o poplavi doktorata na pojedinim sveučilištima, o moralnom puknuću akademske zajednice i nezakonitostima te potpunom raspadu Fakulteta hrvatskih studija, koji su možda i najbolja slika vladavine Damira Borasa i Ante Čovića Sveučilištem u Zagrebu. 

Bilo je toga još. Profesorica matematike iz Klasične gimnazije u Zagrebu priznala joj je da je ocjenu sinu predsjednika Republike podigla zbog pritiska ravnateljice. Na temelju priče kolegice Kršul o djeci koja su u školi u Draganiću ostala bez školske prehrane četiri profesorice s Pravnog fakulteta pokrenule su važnu inicijativu "Pravo svakog djeteta na školski obrok". Potkraj prošle godine Vlada je odlučila uvesti besplatnu prehranu za sve. 

HRVOJE ŠIMIČEVIĆ

Ono što novinara Novosti Hrvoja Šimičevića razlikuje od drugih stav je pit bulla prema temi: kad je se uhvati, ne pušta dok s nje ne otkine i posljednji komadić mesa. Ta posvećenost profesiji, upornost, upućenost i dosljednost gotovo da nema para u današnjem žurnalizmu i svrstava Šimičevića među posljednje Mohikance istraživačkog novinarstva u nas. A ti i takvi ne samo da ne bježe od istine, oni se ne boje ni posljedica koje njezino razotkrivanje može imati za takve autore.

Šimičević nepokolebljivo stoji i brani sve ono što je otkrio, napisao i što misli o pojedinim događajima i akterima javne scene. Bili to tekstovi o sprezi novokomponiranih biznismena, tajnih službi i politike, kao u "Kvadraturi Ploča" u kojoj raspliće sve niti mreže u koju su upleteni moćnici poput "najbogatijeg Hrvata" Pavla Vujnovca, bivšeg drugog čovjeka SOA-e Josipa Jurčevića, aktualnog predstojnika Ureda ravnatelja SOA-e Davora Franića, čelnika Domovinskog pokreta Marija Radića, Zorana Gopca, ili tekstovi o za terorizam osumnjičenog i uhićenog Marka Franciskovića i njegovih sljedbenika, desnih radikala koji se ne ustručavaju oružane pobune protiv vlasti i likvidacije svih nepoćudnih ("Oružana zabuna"), Šimičević minuciozno analizira tko je tko i uvjerljivo argumentira što je što u našem društvu.

Jedan je od rijetkih novinara u Hrvatskoj koji ne bježi od polemike s glavnim likovima svojih priča. Šimičević se bavi pozadinom razotkrivajući koliko suvlasnici PR agencija, koji redovno komentiraju politička događanja i izvršnu vlast, u isto vrijeme prihoduju od svojih tvrtki koje od tih istih dobivaju unosne poslove i milijunske naknade ("Koliko para, toliko piara"). Uvijek utemeljen u činjenicama, argumentiran u zaključcima, Šimičević se ne povlači ni korak, nego ostaje stamen i uzvraća udarac kada se prozvani osjete uvrijeđenima, baš poput profesora Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i suvlasnika Millenium promocije Bože Skoke ("Skokodakanje").

Otprije poznat i priznat rijedak novinarski talent Hrvoja Šimičevića naprosto je eksplodirao u 2022. godini. Ono što odlikuje njegovo novinarstvo i što ga kandidira za novinara 2022. godine nije samo njegov besprijekorni stil i pismenost za ugled, nisu to samo bitne teme i britke misli. Njegovi su tekstovi društveno angažirani, oni problematiku ne ostavljaju za jedno čitanje i zaborav, nego vape za promjenama i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, pogotovo kada se bave nečim tako tragičnim kao što je smrt kolege Vladimira Matijanića. Tekst "Posmrtni slučaj" najbolji je primjer kako bol i bijes ne smiju prevladati nad profesijom, odnosno kako se i u takvim trenucima treba okrenuti tekstu kao najboljem odgovoru svakog pravog autora na sve ono što ga ljuti, muči i tjera da piše.