U nedjelju je u Zatvoru u Rijeci zabilježena je incidentna situacija kopanja vanjske strane zida zatvoreničke sobe. U navedenom događaju sudjelovale su dvije osobe lišene slobode. Potencijalni bijeg u Zatvoru u Rijeci spriječen je pravovremenom reakcijom službenika osiguranja. Osim materijalne štete nastale na zidu, nije zabilježena druga šteta, odgovorili su iz Uprave za zatvorski sustav o pokušaju bijega.
No u nedjelju, baš na dan kad je u Rijeci bio vrhunac karnevala, pravosudni su policajci primijetili što im se događa pred nosom te su spriječili pomno smišljen plan. Koliko su dugo zatvorenici ćelije riječkog zatvora i čime bušili rupu u betonu, pokazat će istraga.
Riječki zatvor nalazi se u središtu grada, pa bi zatvorenici nakon bijega imali veliku mogućnost izgubiti se u masi. To je, prema svemu sudeći, imao na umu i planer bijega. Ispod grada je, naime, mreža od 80 podzemnih tunela koje su talijanske okupacijske vlasti sagradile uoči Drugog svjetskog rata i tijekom njega, od 1939. do 1942. godine. Najveći vodi od katedrale svetog Vida do talijanske osnovne škole u Dolcu. Tunel je dugačak 330 metara i ima dva odvojka, jedan izlazi u zgradu u kojoj je danas smješten Kanal Ri, a drugi direktno u riječki istražni zatvor, kolokvijalno poznat kao Via Roma. U njemu su donedavno, objavio je svojedobno Jutarnji list, zatvorenici uzgajali gljive. Jesu li bjegunci planirali uvući se u taj tunel, znat će se nakon što ih ispitaju.
Riječki zatvor razlikuje se od drugih po tome što se nalazi u centru grada i što zatvorenici iza više desetaka rešetkastih prozora svojih ćelija gledaju izravno na frekventnu i vrlo prometnu ulicu. To im omogućuje komunikaciju s vanjskim svijetom i realizaciju različitih “kombinacija”. Tako je lani jedan od zatvorenika zatečen dok je “pecao” mobitel. Netko mu je na strunu, koja se praktično ne vidi na danjem svjetlu, vezao mobitel, koji je ovaj onda vukao kroz rešetku na prozoru. No u tome nisu uspjeli jer ih je razotkrio pravosudni policajac.
Bjegovi pritvorenika ili zatvorenika iz hrvatskih zatvora u kojima “filmski” skaču kroz prozore ili preko zidova prilično su rijetki. Malo su češće situacije u kojima se zatvorenici ili istražni zatvorenici daju u bijeg prije nego što ih uopće dovedu u zatvor ili ih vode iz zatvora, primjerice na sud ili u zdravstvenu ustanovu. U srpnju 2016. godine iz sisačkog zatvora pobjegao je Damir Šišaković, koji je ondje služio kaznu zbog pljačke kladionice. Savio je rešetke na prozoru svoje ćelije i zbrisao. Dok je bio na slobodi, opljačkao je i silovao maloljetnicu. Nedugo nakon Damirova bijega iz sisačkog zatvora i njegov brat Dario pokušao je pobjeći iz Remetinca. Tijekom redovne šetnje zatvorskim krugom popeo se do kućišta klima-uređaja, ali su ga zatvorski čuvari na vrijeme primijetili, svladali i vratili iza rešetaka.
Dvije godine prije toga Bojan Dragičević, kriminalac s Interpolove tjeralice, pobjegao je iz pulskog zatvora preskočivši visoki zid, s tim da su pravosudni policajci dobro znali kako im je godinu dana prije toga već bio pobjegao iz dobro čuvane Lepoglave. Prije dvije godine u srpnju dva su zatvorenika pobjegla iz osječkog zatvora.
Prije toga jedan od njih savladao je zatvorskog čuvara. Preskočili su zid i potrčali, no nisu daleko stigli, obojicu su uhvatili i vratili ih u zatvor.
Mjesec ranije iz istog zatvora pokušao je pobjeći 17-godišnjak koji je bio u istražnom zatvoru. Preskočio je nekoliko metara visoku betonsku ogradu zatvorskog dvorišta i zbrisao. No uhvatili su ga u manje od sat vremena, i to na osječkoj promenadi, na šetalištu. Osječki zatvor je u središtu grada, preko puta glavne gradske tržnice.