Redakcija Nacionala na svojim je stranicama objavila priopćenje u kojem stoji kako je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko na konferenciji u četvrtak navečer izrekao 'krupnu neistinu' u vezi ukidanja policijske zaštite Ivi Pukaniću i kćeri Sari. U priopćenju stoji kako se ukidanju zaštite, koje je nastupilo u kolovozu, Pukanić izričito protivio. "Potom je počeo policijski pritisak na njega da prihvati ukidanje zaštite s obrazloženjem da nemaju dovoljno ljudi da neprekidno štite i njega i Saru", stoji u priopćenju. Pukanić je, vjerujući policiji, namjeru da mu se ukine zaštita ipak na neki način smatrao dobrim znakom, stoji u priopćenju. No zadnjih tjedana opet je postao meta prijetnji, a umalo i napada u Branimir centru. O svemu je obavijestio policiju, koja mu ni nakon toga nije pružila zaštitu. Redakcija optužuje policiju da je golem novac trošila na ispitivanje lažnih optužbi na njegov račun, umjesto da smjesta poduzmu akciju protiv počinitelja pokušaja ubojstva za čije im je otkrivanje sam Pukanić prije više mjeseci pribavio brojne dokaze, čak i audio i videosnimke. "Da je ta zaštita bila zadržana, Ivo Pukanić i Niko Franjić danas bi bili živi, njihova djeca imala bi očeve", pišu iz redakcije.

BAJRUŠI: PUKIJA STE VOLJELI ILI NISTE
Puki je imao odliku koju posjeduju tek rijetki: ili su ga voljeli ili nisu. Sredine nije bilo, napisao je novinar Nacionala Robert Bajruši u pismu "Puki je do posljednjeg trena ostao novinar" o Ivi Pukaniću na internetskim stranicama Nacionala. Bajruši nastavlja kako sada svi žale zbog ubojstva Pukanića, a pokušaj atenata na njega u travnju opisivali su kao pokušaj samoreklame i izmišljotinu. "Trebao me ubiti, i tada bi novinari bili zadovoljni. Imali bi o čemu pisati", prenio je Bajruši Pukanićeve riječi tada.
"Pukanić nije bio samo osnivač Nacionala, bio je, koliko god zvuči izlizano, pokretačka snaga našeg tjednika. Bio je imućan, vozio odlične automobile i volio vrhunske satove, ali do posljednjeg trena ostao je novinar. To je nešto što imate ili nemate", piše dalje Bajruši navodeći kako je on bio jedan od onih predsjednika uprava koji je znao saslušati mišljenje i najniže rangiranog suradnika te dopustiti da mu se suprotstavi. Bajaruši je nabrojao ljude i afere koje je Pukanić u Nacionalu prokazao, poput afere Dubrovačke banke, a posebno se osvrnuo na Pukanićev intervju s Antom Gotovinom:
- Godinama je šutio, makar su mu zabranili putovanja u Europsku uniju, a u medijima ga proglašavali suradnikom podzemlja. Nije popuštao i sada manje-više svi ponavljaju Nacionalovu tezu kako je afera Gotovina bila prljava igra Carle del Ponte i britanske obavještajne službe kako bi se Hrvatsku što dulje držalo izvan EU. Bajruši završava: "Mogli ste ga ne voljeti, odbiti primiti Nacional u ruke, ne slagati se s njegovim stavovima ili životnim stilom, ali nitko nije mogao kazati da ga je Pukanić prevario. Ivo Pukanić bio je pošten čovjek i veliko ime hrvatskog novinarstva."