Obitelj i prijatelji teška srce opraštaju se od tragično preminulog Daniela Simeunovića (49), koji j unatoč naporima liječnika preminuo u riječkoj bolnici. Dogodilo se to nedugo nakon što ga je na pješačkom prijelazu u srijedu vozilom srušio Mirko Ružić (70), bivši šef riječke policije, koji je nakon nesreće pobjegao te se predao dan kasnije. Spoznaja da ga nikad više neće zagrliti, poljubiti i s njim provoditi vrijeme, najteže je pala njegovoj kćeri (14). Dugo nije bila svjesna situacije, a nakon što su joj rekli što se dogodilo krenule su nezaustavljive suze.
- Mi dugo nismo živjeli zajedno. Razišli smo se prije nekih 12 godina, ali smo ostali u dobrim odnosima i on je redovito viđao kćer. Bio je dobar čovjek i svima će nedostajati, ali njoj najviše - kaže nam njegova bivša partnerica. Što se dogodilo doznala je dva dana nakon nesreće od svjedoka i ljudi koji su se našli na mjestu nesreće te priskočili pomoći, a bilo ih je, kaže, mnogo.
- Svi su se okupili. Ispričali su mi da ga je vozač udario, a potom i prešao autom preko tijela. Pri tome je glavom jako udario o ivičnjak. Krvi je bilo posvuda. Jedna tenisica od silnog udarca odbačena je nekoliko metara dalje. Kažu mi da ga je netko od tih ljudi do dolaska Hitne na kratko uspio povratiti, da bi ga onda u bolnici sat vremena pokušavali reanimirati, no nažalost nije mu bilo spasa - priča bivša partnerica. Prijatelji i obitelj ogorčeni su na vozača koji iza sebe ima pozamašni niz prometnih nesreća koje je tijekom godina počinio te nakon njih bježao.
- Da su ga prije osudili možda bi moj prijatelj još uvijek bio s nama. Ovako ispada da je netko morao poginuti da bi njega napokon smjestili u zatvor. Nadam se da će ovaj put biti osuđen kako dolikuje - kaže Danielov najbolji prijatelj Siniša Krmpotić. Dok mu svako malo od tuge zastaju riječi, priča nam kako se radilo o dobrom čovjeku s kojim je odrastao.
- Poznavali smo se još od osnovne škole, sve smo radili zajedno. Ko mulci šutirali nogometnu loptu na igralištu Kampeto, iza škole Brajda, ko mladići ganjali cure na godišnjim odmorima koje smo najčešće provodili na Baški, pomagali si u čemu god je trebalo. Uvijek smo bezuvjetno bili tu jedan za drugog - prisjeća se Siniša svog prijatelja Sime, kako su ga zvali od milja. Za njegovu smrt doznao je od Simetove bivše.
- Nisam mogao vjerovati kada sam čuo. Prožele su me svakakve emocije, od tuge i očaja do ljutnje koja me obuzela kada sam čuo kako je poginuo. Zar je normalno da čovjek koji je poznat po nebrojenim prometnim nesrećama u pijanom stanju sve te godine nekažnjen i dalje vozi i ugrožava ljude - pita se ogorčeni Siniša. Iza Daniela ostala je i utučena majka, koja živi u Francuskoj.
- Dugo godina radio je s pokojnim ocem, s kojim je bio jako blizak, u građevini. Kasnije je radio i s bratom koji živi u Zagrebu. On je jučer došao kako bi identificirao tijelo. Što da vam kažem, prerano nas je napustio, svi smo u šoku, dugo će trebati da prihvatimo njegov prerani odlazak - zaključuje Siniša. Simeunovića će pokopati u BiH, otkuda mu je tata, budući da se obitelj složila da njegovo tijelo počiva u miru kraj oca.