Andrijana Markon Juričić profesorica je Hrvatskog jezika u jednoj školi u Beču. U ponedjeljak navečer su ona i njen suprug pripremali svoje troje djece za školu i vrtić kad su začuli sirene i telefon koji je počeo zvoniti. Prijatelji su provjeravali jesu li dobro.
- Sve je počelo u osam. Pripremali smo klince za školu i vrtić, ovdje su do jučer bili školski praznici. Začuli smo sirene nakon kojih je uslijedila poruka prijatelja koji nas pita jesmo li dobro. Onda smo saznali da je u tijeku teroristički napad - priča nam Andrijana.
Žive u kvartu koji je relativno zaštićen zgradama, a u centar, gdje se dogodio napad, idu svaki dan.
- Suprug radi kao geolog u OMW-u. Zvali su ga iz firme da ne dolazi, čak ni po svoje stvari koje mu trebaju za rad. Ja sam dobila poruku od direktora škole da danas nema nastave u školi, a ako sutra bude sve okej, ako uhvate napadača koji još bježi, onda ćemo moći normalno na posao - objašnjava nam i dodaje da je mjesto napada zatvoreno:
- Na tom mjestu su sve bitne institucije, Porezna, metro, tu se putuje za zračnu luku, tu je i trgovački centar. Sada je sve to zatvoreno, a ulice su pune policije i vojske s teškim naoružanjem.
Austrijske vlasti rekle su ljudima da ostanu doma ukoliko to mogu i da se u centar grada ne može.
- Cijelu noć smo čuli sirene i policiju kako juri gradom. Ljudi su bili u stanju panike, a danas mi se čini da smo svi ipak malo smireniji. Atmosfera je ista kakva je bila za vrijeme prvog lockdowna. Na cesti nema žive duše, u kvartovski dućan koji je preko puta naše zgrade ne ulazi nitko. Sve nam javljaju prijatelji koji su morali izaći jer rade esencijalne poslove - opisuje nam stanje na ulicama Beča. Drago joj je što i inače ima puno policije na bečkim ulicama jer misli da je tragedija mogla biti još i veća.
- Taj dio zovemo i 'Bermudski trokut' jer je prepun kafića. Čudo da nema više žrtava jer je sve prepuno ljudi u to doba, toplo je vrijeme, a i ljudi su htjeli izaći zadnji put prije lockdowna. Zato među sobom mislimo da ih je iznenadio lockdown pa da su ubrzali napad jer je moglo biti i puno gore, a i jedan je imao lažni eksploziv. Sve to nekako izgleda zbrda - zdola kad usporedimo s drugim napadima. Vjerujem da su planirali i nešto veće, ali je taj lockdown tako naglo proglašen, da ako su htjeli izvesti išta, morali su brzo djelovati - govori nam što se priča među građanima.
Policija je sinoć objavila i link na kojeg im građani mogu poslati sve što znaju, snimke i fotografije napada. Mole ih da ne objavljuju ništa na društvenim mrežama kako im ne bi omeli lov na počinitelja. Vjeruju da prati društvene mreže te da bi mogao vidjeti gdje je policija i jesu li mu blizu.
- Ovdje su svi jako disciplinirani. Policija je odmah reagirala, mole ljude da ništa ne objavljuju i da ne pišu po društvenim mrežama što su vidjeli, nego da odmah jave njima. Sreća pa je taj dio grada uvijek pun policije i idu po troje. Jako paze na sigurnost i ništa ne prepuštaju slučaju. Ovdje se ljudi jako pozivaju na policiju, od najmanjih sitnica, na primjer ako dijete preglasno nabila loptu, pa sve do većih stvari. Prije mi je to smetalo jer ti nije svejedno kad ih vidiš, ali nakon sinoć sam zahvalna što je tako. Policija nam ulijeva povjerenje, odnos između njih i nas je predivan. Vidite i po društvenim mrežama koliko poruka podrške su svi slali policiji i policajcu koji je nažalost poginuo. Mi imamo poštovanja prema njima i oni prema nama. Za vrijeme lockdowna su prolazili kroz grad, puštali glazbu i pljeskali svima nama koji smo bili doma - priča nam Andrijana i dodaje da osim policiji, građani šalju poruke podrške i sugrađanima muslimanske vjeroispovijesti.
- Ovo društvo je jako multikulturalno pa se ne piše puno o tome jer postoji opasnost da će se stvoriti atmosfera mržnje. S jedne strane je to dobro jer se ne širi panika i ne potiče se lov na vještice. Čim se dogodilo, ljudi turskog podrijetla i članovi muslimanske zajednice su počeli pisati da to nije Islam, to nisu oni, nemaju veze s tim. Dobili su podršku i ostalih Austrijanaca jer vjerujemo da šljam postoji svugdje pa i u svakoj religiji, to nisu naši sugrađani muslimani.
Početnu paniku zamijenio je oprez, suosjećanje i podrška, a što će biti sutra, još ne znaju.
- Danas smo svi doma, a sutra ćemo vidjeti. Ovisi hoće li uhvatiti toga koji bježi. Pitanje je koliko je još takvih koji čuče doma i čekaju priliku za novi napad. Ovdje se može ugasiti ta vatra, ali pitanje je hoće li i gdje opet izbiti - zaključuje Andrijana.