Točno je 580. dan online škole na Trinidadu i Tobagu, najjužnijem karipskom otoku. Vlada na čelu s premijerom Keithom Rowleyem odlučila je, bez obzira na preporuke WHO-a da se škole zadnje zatvaraju u pandemiji korona virusa, upravo suprotno - držati ih zatvorenima cijelo vrijeme pandemije.

Izuzetak su jedno kraće razdobolje prošle školske godine bili viši razredi srednje škole, koji pohađaju državne ispite . Isti ti učenici i u aktualnoj školskoj godini su jedini koji fizički pohađaju školu. Svi ostali razredi, pogotovo oni najniži otvorit će se ,izgledno je, tek kada se procijepi dostatni postotak djece od 5 do 12 godina, što najvjerojatnije znači da trebamo izdržati još ‘samo’ ovu školsku godinu. Ukoliko se taj scenarij ostvari, to bi značilo da lokalna djeca neće kročiti u učionice 30 mjeseci. Oni najmlađi nisu nikad niti dobili priliku ući u školu, iskusiti što znači sjediti u školskim klupama.

Sve, pa i pripredbe, idu preko ZOOM-a

Na Trinidad i Tobago stigli smo zbog suprugova posla, u listopadu 2020. godine. Stariji sin (8) krenuo je u Međunarodnu školu (ISPS- Internacional school Port of Spain) u prvi razred osnovne škole. U školu do danas nije kročio, osim ovog tjedna za potrebe snimanja smotre za internacionalni dan škole gdje je s ponosom nosio hrvatsku zastavu.

Kao i sve ostalo i smotra svih nacija koje pohađaju školu je naravno održana preko ZOOM-a. Učionice škole već skoro dvije godine zjape prazne, a roditelji s nestrpljenjem očekuju pressice subotom kada premijer države javnosti objavljuje nove mjere ili popuštanje mjera. No, do sada ni jedna subota nije razveselila roditelje jer jedino što je konstantno zatvoreno na ovom otoku jesu škole i vrtići. 
Stanje na Trinidadu i Tobagu moglo bi se usporediti s onim u Australiji ili Novom Zelandu, gdje ljudi praktički žive u lockdownu od početka pandemije. Od početka pandemije pa do kolovoza 2020. Trinidad i Tobago brojao je nezamjetan broj zaraženih, ali škole su bile zatvorene, odnosno cijela država je bila u lockdownu. Stanje se je neznatno pogoršalo krajem ljeta prošle godine, uslijedile su još žešće mjere koje su dale rezultate, tako da se je sve do Uskrsa 2021. broj dnevno zaraženih bio jednoznamenkast. Vlada je tada također zbog ekonomije otvorila plaže, šoping centre, restorane, barove, kina. O školama nije bilo ni riječi.

Locdown, policijski sat...

Nastava ostaje online jer su djeca lokalnoj vlasti epidemiološki najveća prijetnja. Ne smijem zaboraviti reći da je Trinidad i Tobago u tom periodu zatvoren za putovanja, državljani koji su se u trenutku pandemije zatekli van zemlje godinu i pol dana nisu mogli kući. U travnju slučajevi rapidno rastu i zemlja je ponovno u lockdownu s policijskim satom od 21 do 5 sati ujutro (nedavno neznatno skraćen, od 22 sata do 5 ujutro), koji je na snazi i danas bez obzira što se dnevni broj zaraženih već dva mjeseca vrti oko 200 dnevno. 

Roditelji su već umorni od svega, djeca su frustrirana, ali za sada promjena nema. Vlada je odlučila da će se škola za djecu od 5 do 12 godina otvoriti kada se cijepe, a cijepljenje će, kako se najavljuje, najvjerojatnije biti obavezno. 

Odustaju od školovanja

Foto: dreamstime Online škola počinje u 8 sati i traje do 13.30 s manjim pauzama. Roditelj je u tom periodu i učitelj i IT stručnjak za probleme s laptopom, internetom. S obzirom da je ISPS jedna od najboljih škola u zemlji, online nastava je, uz sve poteškoće, dobro koncipirana, ali problem države jest siromašna populacija koja nema kod kuće internet ili računala potrebna za nastavu. Takva djeca izgubila su sada već drugu godinu školovanja, raste broj učenika koji trajno odustaju od škole, što je dugotrajni problem koji bi na naplatu mogao doći za desetak godina. No, Trinidažane to očito ne zabrinjava jer svo ovo vrijeme nije došlo do nikakve značajnije, glasnije inicijative roditelja da se škole otvore. 

toga ne čudi što se iz naše pozicije online nastava u Hrvatskoj tijekom idućeg tjedna čini mačjim kašljem prema sustavu zemlje gdje živimo, uz svo razumijevanje za negodovanje roditelja. Nakon svega smatram da je potrebno znati mudro balansirati s mjerama pa i online nastavom. Kada slučajevi rapidno rastu i to među školarcima potrebno je nastavu prebaciti na neko vrijeme online i obrnuto- kada broj slučajeva nije visok škole treba prve otvoriti, jer imati prave, a ne virtualne; imati prava, a ne virtualna školska iskustva je bogatstvo.