Stepenica po stepenica. Nakon stote više ni ne brojiš, ali brojiš izdisaje zbog penjanja spiralom svjetionika Punta Bjanka.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Sad smo prošli 183 stepenice - govori nam Zvonimir Škvorčević (55), svjetioničar koji i deset puta dnevno zna ići gore-dolje. Slavonac na Dugom otoku u svjetioniku u Velom Ratu radi i živi već 18 godina, a svjetioničar je ukupno 28 godina. S njim su žena Daniela (44) te djeca Nikola Šimun (7) i Valentin (6).
- Kad sam dolazio, morao si biti oženjen. Tako je to funkcioniralo. Bile su tri obitelji, a u nekim svjetionicima ih je bilo i četiri. Dvije su radile, a dvije bile slobodne. Ne mogu reći da sam ovdje baš slučajno. Uvijek sam u životu želio raditi nešto vezano uz prirodu, da bude fleksibilno radno vrijeme, da šef ne bude preblizu... - rekao je Zvonimir zvan Zvone Lanterna. Prije mu je bilo teže jer je do vrha nosio kantu punu petroleja. Danas je svjetlo za brodove automatizirano, a posao se svede na održavanje okoliša njegova Velog Rata. Ono za čim mi s kopna žudimo kad idemo na godišnji odmor, Škvorčevićima je svakodnevica. Miris borovine, glasanje zrikavaca, čisto i bistro plavo more, pokoji brod na pučini i zvjezdano nebo.
- Koliko bih izdržala ovdje - upitala sam ga s primisli kako ne želim otići iz ovoga raja.
- Žene manje izdrže, one misle da mogu, ali ne mogu. Živimo usamljeničkim životom, a one su društvenije od muškaraca. Ali na ovom bi, naravno, sve izdržale - dobacio mi je šaljivi Slavonac. Ipak, otkako radi ovaj posao, promijenio je tri žene. Supruga Daniela je na Dugi otok kročila prije osam godina. Kaže nam kako više ne može zamisliti život na kopnu, a Zvone život bez nje.
POGLEDAJTE GALERIJU:
- Uvijek sam maštala o pustom otoku. Vidjela sam reklamu 24sata na televiziji da Zvonimir Škvorčević živi sam na svjetioniku s kćeri i pomislila sam ‘opa’. Mi smo se i prije poznavali jer smo iz istog sela u Slavoniji, ali vi ste nas spojili. Nakon toga smo stupili u kontakt. Drago ti je da imaš nekoga ovdje i da nisi sam među Dalmatincima - našalila se Daniela, koja je dotad živjela u Pakoštanima kraj Zadra. Uz brigu o dvoje male djece, uzgaja voće i povrće te se “bori” s ushićenim turistima. Ne prođe ni dvije minute da im netko ne uđe u dvorište iako na vratima piše da je zabranjeno. Naravno, ne libe se upitati: “Dobar dan, možemo li se popeti na svjetionik”. Posebnost naših svjetionika je to što se u njima može prenoćiti. U Veli Rat najčešće dolaze obitelji, a jednom kad dođu, uglavnom se i vraćaju.
- S njima smo dugogodišnji prijatelji - kaže nam obitelj.