Početkom tjedna Željka Markić održala je konferenciju za novinare s inscenacijom visoke napetosti - sazvala je novinare svih hrvatskih medija kako bi im, u dramatičnom “breaking news” tonu, priopćila da udruga nije skupila dovoljan broj potpisa za referendum.
Neimenovane “političke kaste” optužila je za pritiske na aktiviste... Potom je otišla, zabranivši novinarska pitanja. Konferencija za novinare trajala je 52 sekunde.
Je li to bio motivacijski performance ili najava kapitulacije? Moguće je da je riječ i o jednom i o drugom: Željka Markić želi motivirati sve koji su “protiv” političkih elita (to je danas većina građana) da izađu na referendum, kako bi rekli još jedno povijesno Ne.
No ovoga puta to nije ne “crvenim kmerima” nego svim strankama i “otuđenim centrima moći”. SDP-u i HDZ-u. Sad, kad je poslana poruka o zavjeri elita, u mnogim će građanima proraditi poslovični inat pa će potpisati za referendum, iako su možda mislili apstinirati. To je dobro pogođena procjena psihologije masa: elite nas upropaštavaju iako sami žive sjajno, e sad ćemo im se revanširati, a ako to tako očajnički žele spriječiti, onda to znači barem dvije stvari. Da smo u pravu, i da u tom treba ustrajati bez obzira na cijenu. Jer će ih boljeti. S druge strane ako Željka Markić ne uspije, poslala je poruku prema kojoj će za fijasko biti krivi zavjernici s vrha. To je neka vrst ovodobne seljačke bune Matije Gupca, koji je goloruk išao na Tahija i velikaše, ali ga je nadmoćna sila svladala. Matija Gubec nakon pobune ušao je u legendu i preživio u njoj oko šest stotina godina. Promijenilo se nakon Gupca šest ili sedam država i nekoliko poredaka ali s njegova spomenika nitko nije skidao pozlate...