Vlada uskoro želi riješiti problem dugovanja bolnica prema veledrogerijama koji sada iznose više od 4,2 milijardi kuna, a korona kriza nije pogodovala smanjenu tog duga.
Institut za javne financije je napravio analizu prema kojoj se vidi da je ukupna potrošnja na lijekove u Hrvatskoj od 2014. godine do danas skočila s pet milijardi kuna na 7,6 milijardi. Od toga je HZZO 2014. financirao 3,9 milijardi, a 2019. 5,6 milijardi.
HZZO će bolnicama uplatiti dio duga, točnije 500 milijun kuna iz Državne riznice, kako bi podmirile dug veledrogerijama, no na jesen se razgovori o dugoročnom modelu rješavanja ovog dugogodišnjeg problema nastavljaju.
Već je ustaljena praksa da bolnice gomilaju dugove, a veledrogerije strpljivo čekaju (i dočekaju) intervenciju Ministarstva financija, navodi se u analizi Instituta za javne financije koji je i prije dvije godine objavio analizu tržišta lijekova i financijskog položaja farmaceutskih kompanija, kada je naglašeno da bolnice moraju smanjiti dospjele nepodmirene obveze racionalnim poslovanjem, ali i da je potrebno obaviti analizu poslovanja poduzeća iz područja veleprodaje i maloprodaje lijekova (osobito ljekarni).
Prema preliminarnim podacima za 2019. godinu, ukupna potrošnja lijekova iznosila je 7,6 milijardi kuna. Izdaci HZZO-a za lijekove, prema objavljenom godišnjem izvješću, bili su 5,6 milijardi kuna.
Bolnice troše oko 40 posto vrijednosti lijekova
Izvješće HALMED-a pokazalo je da je potrošnja lijekova u promatranom razdoblju rasla, a naročito je velik porast udjela posebno skupih lijekova u ukupnim izdacima HZZO-a za lijekove (s 16% u 2014. na 34% u 2019.). Udio izdataka za lijekove HZZO-a u ukupnim rashodima HZZO-a za zdravstvenu zaštitu povećao se s 19% na 24%, a udio ukupne potrošnje lijekova u BDP-u porastao je s 1,5% na 1,9%.
Nadalje, oko tri četvrtine ukupne vrijednosti potrošnje lijekova odnosi se na izdatke za lijekove koje financira HZZO dok je udio izdataka za bezreceptne lijekove u ukupnoj potrošnji lijekova u 2018. bio 8%.
Bolnička potrošnja lijekova čini oko 40% ukupne vrijednosti potrošnje lijekova (prema podacima za 2018.), a najveći porast potrošnje u 2018. zabilježen je za lijekove za liječenje zloćudnih bolesti i imunomodulatore - činili su jednu četvrtinu ukupne potrošnje za lijekove.
Porast izdataka za posebno skupe lijekove ne iznenađuje jer se na tržištu javlja sve veći broj novoregistriranih inovativnih lijekova koji su vrlo skupi, a HZZO ih sve više uvrštava na listu lijekova koji se financiraju iz obveznog zdravstvenog osiguranja, navodi se u analizi. Ujedno raste i broj korisnika tih lijekova. Svim će zemljama u budućnosti biti izazov omogućiti ih pacijentima, a ujedno pritom i obuzdati porast rashoda te osigurati da odabrani lijekovi imaju dobre kliničke rezultate u odnosu na potrošen novac, odnosno da je njihova primjena opravdana.
IJF navodi i da gledano u međunarodnom kontekstu, potrošnja lijekova u Hrvatskoj prema podacima OECD-a (koji ne sadrže bolničku potrošnju što iskrivljava sliku i položaj Hrvatske) na dnu zemalja Europske unije s 388 USD po stanovniku (prema paritetu kupovne moći).
Samo Danska ima manju potrošnju (339 USD), a na vrhu ljestvice je Njemačka s 844 USD po stanovniku. Danska i Nizozemska prema gospodarskoj razvijenosti odudaraju od skupine zemalja s najmanjom potrošnjom, a obje su ujedno provele i mjere racionalizacije potrošnje lijekova.
No, analizira li se udio potrošnje lijekova u ukupnim rashodima za zdravstvo (također bez uključivanja bolničke potrošnje lijekova), tada je Hrvatska u gornjem vrhu ljestvice s relativno visokim udjelom od 21%. Prednjači Bugarska, a na dnu su opet Danska i Nizozemska.
Kako smanjiti porast potrošnje na lijekove?
Porast potrošnje lijekova sam po sebi nije problem. Potražnja za lijekovima raste zbog sve raširenijih kroničnih bolesti, starenja stanovništva i pojave novih mogućnosti liječenja. No, važno je istražiti kako optimalno koristiti sredstva za lijekove, odnosno provjeriti efikasnost lijeka u odnosu na njegovu cijenu, a to je cilj farmakoekonomike koja u Hrvatskoj nije dovoljno razvijena.
Prema istraživanju na uzorku zemalja OECD-a, moguće mjere ograničavanja porasta potrošnje lijekova su: 1) smanjivanje proizvođačkih cijena lijekova; 2) rezanje veleprodajnih i maloprodajnih marži; 3) veća participacija korisnika u plaćanju cijene lijeka; 4) revidiranje načina određivanja cijene lijekova; 5) praćenje učinaka lijekova i uzimanje toga u obzir prilikom ponovnog određivanja cijena; 6) prebacivanje na generičke lijekove kad god je moguće, itd.
Osim navedenih preporuka za Hrvatsku je osobito važno i da HZZO počne objavljivati više detaljnih podataka o rashodima za zdravstvenu zaštitu - ponajprije bolničku. Također je potrebno istražiti tržište posebno skupih lijekova i provjeriti u kojoj se mjeri koriste generički lijekovi koji su troškovno efikasniji. S obzirom da Hrvatska ne stoji dobro prema zdravstvenim pokazateljima poput stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti, čini se kako je ključno više raditi na ranom otkrivanju i prevenciji bolesti, što bi također utjecalo na visinu potrošnje lijekova.
Pravo pitanje nije trošimo li previše ili premalo nego trošimo li učinkovito, a ranije je istraživanje pokazalo kako postoje brojne neučinkovitosti u hrvatskom zdravstvu, zaključuje se u analizi Marijane Bađun s Instituta za javne financije.