Prije točno 45 godina, 10. rujna 1976. godine, četiri hrvatska nacionalista i američka državljanka oteli su putnički zrakoplov Boeing 727, tvrtke TWA, na letu od New Yorka do Chicaga. Tako je započela valjda najdramatičnija epizoda dugogodišnjeg rata hrvatske političke emigracije protiv režima u SFRJ.
Vođa skupine hrvatskih otmičara Zvonko Bušić, u kojoj su još bili njegova supruga, državljanka SAD-a Julienne Eden Schultz Bušić te Hrvati Slobodan Vlašić, Frane Pešut i Petar Matanić, želio je otmicom skrenuti pažnju, kako je to definirao, na ugnjetavanje Hrvata u tadašnjoj Jugoslaviji. Napisao je i svojevrsni politički manifest, letak, kojeg je želio izbaciti iz aviona iznad teritorija tadašnje SFRJ. Isto tako, kao jedan od zahtjeva za puštanje otetih putnika, tražio je objavljivanje njegova manifesta u uglednim svjetskim medijima.
Policija je, postupajući po uputama Bušića, prebacila primitivno izrađenu bombu iz pretinca na stanici podzemne željeznice do policijskog poligona u Bronxu. Tamo su je policijski pirotehničari pokušali deaktivirati. U tom postupanju naprava je eksplodirala i na licu mjesta ubila policijskog službenika Briana M. Murraya te teško ranila njih još nekoliko. To je bio ključan trenutak otmice. Krv je potekla, ljudi su poginuli ili bili teško ranjeni.
Američke vlasti, ionako pod jakim pritiskom tadašnje jugoslavenske diplomacije koja je tražila snažan i odlučan obračun s hrvatskim emigrantima/teroristima u otetom avionu, pokušale su što prije okončati dramu u zraku koja je imala tako dramatičan zaplet na zemlji.
Zato su i pristali tiskati Bušićev proglas o statusu Hrvata u SFRJ u važnijim američkim novinama a i dio letaka je iz helikoptera izbačen iznad New Yorka, Montreala i Chicaga. Vlasti u Beogradu su, blago rečeno, dobile 'živčani slom' na takav pristup američkih vlasti koje su pristale distribuirali Bušićev pamflet pod pretencioznim nazivom Deklaracija Glavnog sjedišta Hrvatskih osloboditeljskih snaga.
Iznad središta Londona (aerodrom Heathrow je bio pod opsadom jakih snaga britanske policije zbog najava slijetanja otetog američkog aviona) iz Boeinga u pratnji otetog aviona opet su izbačeni letci. Oba zrakoplova nakon toga su nastavila let prema Parizu gdje su, nakon natezanja s francuskim vlastima, ipak dobili dopuštenje za slijetanje u zračnu luku Charles de Gaulle.
Otmičari na čelu s Bušićem željeli su iz Francuske poletjeti prema SFRJ. Barem je takav bio plan. A onda su im francuske vlasti, s kojima su pregovarali, priopćile da im je Beograd poručio da će oteti avion, ako uđe u zračni prostor SFRJ biti srušen zajedno s otmičarima, otetom posadom i 56 putnika. A za svaki slučaj francuska policija je onesposobila stajni trap Boeinga. Bušić i ekipa otmičara više nisu imali previše izbora. Krenuli su pregovarati. Uz neke prilično naivne zahtjeve: razgovor s tadašnjim američkim predsjednikom Fordom ili američkim državnim tajnikom Kissingerom. Dobili su američkog veleposlanika u Parizu Kennetha Rusha.
Prema nekim izvorima vođa otmičara Bušić nije bio sklon predaji dok nije čuo da je njegova bomba ubila policajca u New Yorku.Iz aviona su otmičari izašli u dva sat ujutro. Gotovo 30 sati nakon početka otmice u New Yorku. Oslobodili su i sve putnike. Neozlijeđene. Četvoricu Hrvata i Amerikanku Juliene francuske vlasti predale su agentima FBI-ja. Kasnije su svi osuđeni na značajne zatvorske kazne. Zvonko Bušić proveo je ukupno 32 godine u različitim američkim kaznionicama.
Pušten je tek 2008. i protjeran u Hrvatsku. Preminuo je 2013. Do dana današnjeg za jedne je ostao samo terorist, a za druge borac za hrvatsku slobodu.
Zahvaljujemo Kristini Lukec na fotografijama koje nam je ustupila.