Moj posao je biti komunikativan, pristojan, točan, fokusiran, obilazim prostor, kontroliram radne prostorije, po potrebi obavještavam odgovorne službe primijetim li nešto neuobičajeno ili opasno... Na ovoj lokaciji, gdje čuvam urede jedne tvrtke, radim više od pola godine i jako sam zadovoljan, sa smiješkom nam priča Stjepan Malogorski (71), zagrebački umirovljenik i jedan od brojnih koji i u mirovini radi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nakon 41 godine radnog staža u županijskom centru Državne uprave za zaštitu, gdje je dnevno primao i do tisuću poziva, privremeno se umirovio. Stjepan ima i 62 mjeseca priznatog ratnog staža. U penziji je već 11 godina, a posljednje četiri radi kao zaštitar za tvrtku Securitas, trenutačno u zagrebačkom Avenue Mallu.
- Moja mirovina je 600 eura i bio sam prisiljen naći posao kako bih imao od čega živjeti. Samo režije za dvosoban stan na Savici iznose 300 eura. K tome je i supruga početkom godine otišla u mirovinu. Nakon 46 godina staža ima mirovinu 550 eura. S tim jednostavno ne možemo preživjeti - priznaje Stjepan.
- Htio sam upotpuniti svoje umirovljeničke dane, nezamislivo mi je da nemam neku obavezu i da se ni s čim ne bavim. Od mladosti sam naučio na rad - kaže nam. Kao umirovljenik može raditi 80 sati mjesečno.
- Kad bih radio više, morao bih plaćati porez od 25 posto na ono što zaradim, što jednostavno nije isplativo - ističe.
Za posao zaštitara najvažnija je fizička i mentalna sposobnost, kaže Stjepan.
- Treba izdržati smjenu i ostati koncentriran na posao. Ponekad se radi noću i tad čovjek treba biti maksimalno fokusiran. Ali ja imam trik, čitam knjige i tako odagnam umor. Kolege mi se zbog toga smiju, ali meni pomaže - iskren je.
- Volim biti aktivan i osjećati se korisnim. Zaradim pa povremeno mogu ispuniti i neku od želja svojih unuka - Roka i Katje. Nedavno sam uspio svojoj Katji kupiti flautu jer je dotad svirala na školskim instrumentima. Srce mi se potpuno ispunilo. E, to me najviše veseli, kad vidim osmijeh na njihovim licima - zaključuje Stjepan.
Unatrag gotovo dvije godine se i umirovljenici mogu prijaviti na Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) u potrazi za poslom. Zavod ima posebnu internetsku stranicu za njih, kao i savjetnike koji im pomažu u traženju posla. Prema riječima predsjednice Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasne Petrović, samo se u prvoj polovici prošle godine Zavodu za posao javilo oko 15 tisuća umirovljenika.
Na stranici HZZ-a namijenjenoj umirovljenicima koji žele raditi trenutačno je oko 1.240 oglasa različitih poslodavaca - domova zdravlja, domova umirovljenika, škola, zaštitarskih tvrtki, ugostiteljskih objekata... Najviše je oglasa za prodavače, 208, zatim za čistače i čistačice, njih 120, za poslove čuvara su 64 oglasa, dok se u 32 oglasa traži medicinska sestra odnosno medicinski tehničar. Domovi zdravlja i domovi za starije među umirovljenicima traže medicinske sestre odnosno tehničare za rad na neodređeno, u punom radnom vremenu, za dvije smjene, noćni rad, rad vikendom i praznicima... Vozačka dozvola uglavnom nije uvjet. U trenutačnih 1.240 oglasa traži se i više od jednog radnika, tako da poslodavci traže barem dvostruko više umirovljenika koji bi za njih radili.
- U Hrvatskoj je starijih od 65, koji rade, samo 2,7 posto. Europski je prosjek 20 posto, u skandinavskim zemljama i puno veći, i do 40, 50 posto. U Europi je normalno da ljudi rade i nakon odlaska u mirovinu. U najvećem broju slučajeva, međutim, umirovljenici vani rade kako bi si priuštiti putovanja, izlete i sličan luksuz, a naši umirovljenici rade da bi preživjeli, napominje Jasna Petrović.
- U mjerenjima stope zadovoljstva odnosno sreće u cijelome svijetu Hrvatska je u nekakvom prosjeku. No kad se promatra samo starija populacija, vrlo smo nisko, među afričkim i azijskim siromašnim zemljama. Zato je motiv rada naših umirovljenika preživljavanje, a ne poboljšanje kvalitete života, kao u razvijenijoj Europi, napominje Petrović.
Na pitanje koliko je inflacija dodatno osiromašila naše umirovljenike, pogoršala im život, odgovara kako naši umirovljenici, s mirovinama kakve jesu, kontinuirano osiromašuju, što je ovako visoka i dugotrajna inflacija samo još pogoršala.
- Neki su umirovljenici, u vlastitoj državi, u gorem položaju nego strani radnici. Neprijavljeni su, skrivaju se, odnosno moraju se skrivati, lagati da ne rade, poniženi su. Rad na crno je robovski rad, zaključuje Petrović.
Do početka travnja je peticiju Sindikata umirovljenika "Veće mirovine odmah!" potpisalo preko 28.000 ljudi. Mnogi su uz potpis ostavili i komentare, od kojih su neki doista potresni.
- Jedva spajam kraj s krajem uz 586 eura mirovine, a 42 godine staža, kaže jedan zagrebački umirovljenik, dok gospođa iz Splita piše kako se sprema u mirovinu s 47 godina staža, cijeli je radni vijek bila službenica na poslovima s višom stručnom spremom, i izračunata joj je mirovina od 670 eura.
Osječki umirovljenik poziva na ustanak: “Zaista smo obespravljeni i opljačkani kroz godine, a nismo svjesni kolika snaga u nama leži. Zato u boj, umirovljenici, ima nas puno, poziva. Umirovljenica iz Rovinja kaže da joj je mirovina nedovoljna za plaćanje režija i hrane, druga ističe kako bez financijske pomoći kćeri, čija je plaća 700 eura, ne bi preživjela sa svojih 340 eura mirovine. Specijalistica pedijatrije iz Petrinje napominje da joj je, nakon 42 godine rada, mirovina “besramno mala”. I dalje se nižu komentari o mirovinama - “socijalnim naknadama”, životu “ispod razine ljudskog dostojanstva”, dok brojni komentari kažu kako je sramotno da su mirovine toliko niže od plaća.