Iako hrvatski jezik ima tek tri službena narječja (kajkavsko, štokavsko i čakavsko), ona se dalje dijele na dijalekte kojih je u Hrvatskoj iznimno mnogo. Mnogi su čimbenici utjecali na to - od geografskog položaja i oblika, iseljavanja do utjecaja drugih kultura i jezika kroz povijest.
Ministarstvo kulture je u studenom 2019. godine donijelo odluku da se hrvatska narječja proglasi nematerijanom kulturnom baštinom i tako postala zaštićeno kulturno dobro.
Dobro je poznata stvar da su hrvatski dijalekti toliko brojni i različiti da se nekad dogodi da stanovnici iz jednog mjesta imaju potpuno drugačije nazive za neke predmete od susjednog mjesta. Razlika je, naravno, očitija što se više udaljavamo pa nerijetko stanovnici sjevera Hrvatske ne razumiju baš dobro govor juga i obrnuto.
Jučer smo vas u anketi pitali što mislite o problemu trenirki u splitskim školama, a mnogi su ostali zbunjeni jer su splitske mame, raspravljajući o problemu, stalno koristile izraz 'tuta'.
''Ja da sam u školu išao u tuti dobio bih ukor odmah. Naime, u mome kraju "tuta" je noćna posuda.'', ''Tuta je u ZG kahlica'', ''Tute više nema o tome se radi! Tuta je za malu djecu'', ''Ja prvi put čujem naziv za trenirku - tuta. Mi smo kao djeca vršili nuždu u tutu.'' - samo su neki od komentara koje ste nam ostavili.
I ne, nije se mislilo na dječju kahlicu, već na trenirku koju dobar dio Dalmacije zove tuta. Zato vas pozivamo da se okušate u našem kvizu dalmatinskih naziva za odjevne predmete i provjerite svoje znanje.