Zagrebački zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku i dalje utvrđuje točan uzrok smrti Adele N. (92). Njezino tijelo četiri je godine ležalo u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci, a u susjednoj sobi “normalno” je živio njezin sin Tibor N. (59).
POGLEDAJTE VIDEO:
Njega sumnjiče da je majku ostavio u teškom stanju iako je bio svjestan da se ne može sama kretati. Terete ga da je nije hranio i vodio na WC te je tako najvjerojatnije preminula u mukama. Iako Zagreb nije još zabilježio ovako težak slučaj, vatrogasci gotovo svaki peti dan moraju iz zaključanih stanova izvlačiti mrtva tijela građana. Tijekom 2015. to su napravili 70 puta, a ove godine imali su najmanje 50 takvih intervencija.
Zadnju su zabilježili prošlog četvrtka kad su ih pozvali u Ulicu Ivana Kosirnika nedaleko od KBC-a Sestre milosrdnice. Stan u kojem je živjela i preminula žena bio je zaključan. Uz pomoć autoljestvi ušli su kroz prozor na drugom katu i ostalim službama otvorili vrata. Iako većinu preminulih koji žive sami brzo pronađu, hitne službe bilježe sve više slučajeva u kojima nalaze poluraspadnuta trupla građana o kojima nitko nije brinuo. Taj dio posla, u kojem nikoga ne spašavaju, interno zovu “skriveni Zagreb”. - Činjenica o vađenju tijela govori o nebrizi hrvatskih građana o najbližima.
Ostanu sami i umru, a najbliža rodbina se ni ne upita što je s njima. U našem društvu živimo u procesu snažne individualizacije i odmaka od tradicije, rodbine i onih s kojima smo donedavno živjeli - kaže sociolog Ivan Markešić koji proučava sociologiju smrti i umiranja. Dodaje da su stari ljudi danas postali smetnja i problem o kojem se treba brinuti. Obitelji ih smještaju u bolnice ili domove, gdje trebaju umrijeti.
- Stari ljudi su na kraju života ostavljeni na milost i nemilost profesionalno zaposlenih ljudi. Nemaju sreću umrijeti u svojoj kući u okruženju najbližih, zato ne čudi bešćutnost društva, nebitno jesu li vjernici. Društvo se ne brine o onima koji su stvorili egzistenciju svojoj djeci - napominje Markešić. Smatra da se licemjernost društva najbolje vidi tijekom blagdana Svih svetih te je na to upozorio svoje studente.
- Ljudi stavljaju skupe vijence na skupe mramorne ploče ljudima kojima u životu na rođendan nisu odnijeli ni cvijet. Prije nego što su umrli, rodbina im ni voće nije odnijela. Preporučio bih svima, nemojte gladiti hladan mramor, otiđite do njih dok su živi, da znaju da su postojali. Dio svog života uložili su za vas - upozorava sociolog. Spomenuo je i da stariji tijekom života doživljavaju socijalnu smrt. Iako su fizički živi, zajednica ih je “pokopala”. Nitko ih se ne sjeća i ostaju zaboravljeni.