Svi ga izbjegavaju. Prije se zva’ Žabac, ali pošto je najopasniji i najjači u Hrvatskoj i ima takvu moć, da’ sam mu ime Covid-19. Ime Žabac mu više nije stajalo.
Pričaju nam braća Jakov i Marin Kokan iz Dicma u Dalmatinskoj zagori, vlasnici jednog od najpoznatijih bikova u Hrvatskoj. Covid-19 predstavit će svoje novo ime danas u Dicmu, na prvoj koridi u godini.
Video: Pogledajte bikijadu iz 2017.
Rješava protivnike u dvije minute
Međutim, neće se boriti.
- On će u Imotskom braniti boje Hrvatske. Tu u areni u Dicmu će ga ljudi moći samo vidjeti, ima osam borbi i osam pobjeda. Protivnike rješava u dvi minute. Drugi se bore po 15, 20 minuta. O njemu brine četvero ljudi. Tu je moj prijatelj Nikola Bralić zvani Relac iz Dicma, to je najjači trener u Hrvatskoj, ima odrišene ruke što se tiče tog bika. Najjači je jer ima sve pobjede, još nije izgubija. Tu je i drugi trener Zvone Bralić zvani Zve Zve, treći Ivan Zeba Zebić zvani Zebi, on je fizioterapeut, a Brane Bralić zvani Bre Bre zadužen je za njegu i higijenu. Svaki dan gone bika po deset kilometara. Deklasirat će Rigamenda iz Imotskog za dvi minute, garantiram - uvjeren je Jakov.
Ukupno imaju još četiri bika - Peronju, Brizana, Zlatka i Ampera.
Od malih nogu se bave bikovima i koridom. Toliko su ustrajni da se u Dicmu održi ta tradicija da su pristali organizirati sve i pod posebnim mjerama zbog korona virusa.
- Bavimo se time punih 22 godine. Prvu koridu organizirao sam kad sam imao 16 godina. Razrednica me pitala zašto ne dolazim na nastavu, a ja velim da imam posla, da moram organizirat’ koridu. To je tradicionalni sport koji okuplja puno ljudi - kaže Marin, ali i ističe kako ovaj sport nije jeftin.
- Bikovima je bolje nego ljudima. Puštamo im muziku, ali ništa određeno, ono što bude na radiju. Sad su na pašnjaku. Bikovi su poput igrača, trenira se šest miseci, a prid borbu triba se regenerirati. To znači masaže, posebni gelovi za hlađenje, četkanje. Ne smi bit’ puno ljudi oko njega. Svaki bik misečno košta tisuću kuna, a to govorim samo o hrani, bez ostalih stvari, bez trenera. Netko ima po dva, tri radnika.
- Vidite, to vam je smišno. Moš’ imat’ sve, imaš para, imaš najnoviji auto, bemvejca, mercedesa, patike od pet tisuća kuna, sat od 10 tisuća eura, ali kad ti bik izgubi samo spustiš glavu. Vidiš ga, gazda ide kući i ne javlja se nikome misec dana. E, to vam je to. Imat’ bika pobjednika je stvar prestiža - pričaju nam naši sugovornici.
Kažu kako bik ide u borbu tek kad ima četiri godine. Upravo to je i rizično jer se ne zna kakav će bik biti.
- A često pogrišiš. Četiri godina ga uzgajaš, ali ne znaš što će bit’ s njim. Sve je to rizik. A platija si ga 10 tisuća eura. Ka’ kod nogometaša. Ima tu i transfera. Sve je u klasi. Bik može koštat od 5000 do 40.000 eura. Gledaj, il je Ronaldo, il Tičinović. Netko svog bika nikad ne bi proda’. Evo, Covid nema cijenu - priča Marin