"Siguran da premijer Plenković, koji je porobio sve institucije u Hrvatskoj, neće prepustiti slučaju ni izbor ustavnih sudaca, koji štite njegov lik i djelo. Tako snažnu polugu, tzv. četvrte vlasti, Plenković neće ispustiti iz ruku", poručio je jučer bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić na N1 televiziji, komentirajući proces imenovanja novih sudaca Ustavnog suda.

Pritom je žestoko napao Ustavni sud, prozvao ga "čuvarom revolucije", a njegove suce "onima koji čuvaju lik i djelo omiljenog vođe i učitelja građanina Plenkovića čijom će naklonošću dobar dio njih biti reizabran".

"Plenković je osvojio treći mandat, pa zašto ne bi i njegovi miljenici ušli u treći mandat", kaže sarkastično Olujić. I doista, zašto ne bi?

Tako to bude s autokratima i vladarima koji pokoravaju institucije, guše demokraciju, uzurpiraju ovlasti, ignoriraju Ustav i zakone, a za sve to onda dobiju i demokratsku potvrdu na izborima.

Olujić i Tuđman

Tako je to bilo i u eri predsjednika Franje Tuđmana kada je Krunislav Olujić, ulaskom u HDZ, gradio karijeru glavnog državnog odvjetnika, predsjednika Vrhovnog suda i predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Dok je Tuđman okupirao državu, pokoravao institucije, gušio medije, napadao oporbu...

Krunislav Olujić, dakle, zna o čemu govori kad upozorava na pogubnu samovolju vladajućih moćnika.

Andrej Plenković pokorio je sve, pa će pokoriti i Ustavni sud, kao što su to činili i njegovi prethodnici na čelu države, i baš kao što je to prerogativ svakog pobjednika na izborima. Bilo je to pravo i Olujićeva novog štićenika Zorana Milanovića kad je osvojio vlast. Da na mnoga ključna mjesta u državi stavlja svoje ljude.

Zaustavni sud

Olujićeve sarkastične primjedbe za Plenkovićev izbor ustavnih sudaca i na njihovu poslušnost i služenje političkom moćniku kojem duguju to imenovanje, ne umanjuju problem u kojem se nalazi Hrvatska u trećem uzastopnom mandatu HDZ-a na vlasti, ali otvaraju prostor za raspravu o tome kako se takvom ponašanju može oduprijeti.

Ustavni sud, krenimo od njega, uvijek su punili miljenici i odabranici političkih stranaka i lidera koji su popunjavali kvote svojim ljudima. Tome je kumovao i SDP kad je potvrđivao ljude sumnjivih biografija i upitnog kredibiliteta.

To sada, naravno, koristi i Andrej Plenković.

Osim toga, Plenkovića i HDZ trebalo je pobijediti na izborima i na taj način oduzeti mu mogućnost daljnjeg pokoravanja institucija.

Pobjednički model

Ovako, Plenković je od birača dobio novu potvrdu svoje politike u proteklih osam godina i stoga nema razloga vjerovati da mora mijenjati svoj pobjednički model vladanja ili ponašanja.

Što god je radio, ostao je na vlasti.

I što dulje ostaje na vlasti, što dulje okupira državu i njezine institucije, teže će kasnije pasti - ili sići - s te vlasti.

Prigovarati Plenkoviću da se ponaša onako kako se oduvijek ponašao - kako se, pa još neusporedivo gore, ponašao i Franjo Tuđman - i očekivati da u trenutku novog političkog trijumfa bude popustljiv i demokratičan, uzaludna je rabota. Naravno, bitno je na to i dalje upozoravati i o tome govoriti, ali to Plenkovića svejedno neće natjerati da se promijeni.

Osim ako on, kao pravi autokrat, svojevoljno i vlastoručno ne donese tu odluku.

Nudi milost

Pa odjednom, onako s pobjedničke uzvisine, pokaže naklonost i postane velikodušan prema hrvatskim građanima, institucijama, političkim protivnicima, državi u cjelini.

Poruke kakve Plenkoviću šalje Krunislav Olujić podsjećaju na diktatorska društva u kojima je tijekom godina postalo nemoguće promijeniti vlast, pa se stoga u očaju apelira na tu istu vlast da bude humanija, osjetljivija, pristojnija, pa čak i da promijeni vlastitu narav.

Plenković bi sada trebao promijeniti svoje ponašanje i svoju politiku za koju je dobio treći puta potvrdu na izborima, kako bi u Ustavni sud postavio stručne i od politike neovisne ljude.

Koliko god bi to bilo lijepo, toliko je to nemoguće.

HDZ bira

Krunislav Olujić očekuje da će sadašnji izbor Plenković "možda obaviti na nešto rafiniraniji način", ali premijer i njegova stranka izabrat će suce koji njima odgovaraju, kao što će ti suci - sukladno mentalitetu koji dominira u autokratskim društvima - imati na umu činjenicu kome duguju taj izbor.

Tako je, uostalom, prošao i izbor Ivana Turudića. 

Plenković je prvog dana prvog premijerskog mandata izjavio da on "može što hoće", a nakon što je za to dobio treću demokratsku potvrdu na izborima, imat će osjećaj da može još više, a da za to neće biti kažnjen.

I time se krug zatvara: što je dulje netko na vlasti, to snažnije cementira svoju vladavinu okupiranjem države i pokoravanjem institucija, pa stoga postaje sve teže takvu vlast promijeniti ili smijeniti. Zbog toga je treći mandat prokletstvo, jer vodi oporbu vodi u apatiju, a vlasti omogućava da još dublje gurne svoje pipke u sve kapilare države.

A građani onda ovise o milosti gospodara čitave države.