"Pokušavam vratiti dignitet funkciji predsjednika", kazao je Zoran Milanović u predsjedničkoj kampanji.

"Zoran Milanović će vratiti dignitet, dostojanstvo i pristojnost funkciji predsjednika", objavio je tada SDP. 

"Nama treba odgovoran čovjek koji razumije što je funkcija predsjednika i koji će svojim karakterom osigurati i vratiti dignitet funkciji koja ona zaslužuje", poručivao je SDP-ov Željko Jovanović.

"Očekujemo Milanovićevu pobjedu i da vrati dignitet i dostojanstvo funkciji predsjednika Republike", nadovezao se tadašnji šef SDP-a Davor Bernardić.

A onda je Zoran Milanović, predsjednik Republike, jučer izjavio: "Tužiteljstvo BiH može mi puvat". 

I to nakon što je za Majke Srebrenice izjavio: "Imaju li ti ljudi dvije vijuge u glavi".

Zatukao dignitet

Zoran Milanović, onaj koji je trebao vratiti dignitet funkciji predsjednika Republike, ponovno je zatukao taj dignitet, skakao po njemu, zatrpao ga blatom i pljunuo na njega.

Ali dobro, to je postalo novo normalno u ponašanju šefa države. 

Nakon svih uvreda, etiketa, nadimaka, napada, prijetnji, optužbi, sada smo opet na psovkama. I to na službenoj razini. Od predsjednika Hrvatske prema tužiteljstvu Bosne i Hercegovine koje ga optužuje da je negirao genocid u Srebrenici.

A on na to odgovara: "Ja nisam negator genocida, nisam to nikada rekao. Nisam negator masovnog, krvavog zločina. Kako ćemo to kvalificirati, tu za mene nije zadnja riječ nekolicine sudaca koji su u tom predmetu sudili".

On odlučuje što je genocid

Znači, nije negator zločina, ali ne želi da se taj zločin naziva genocidom. I na njemu je da sam odluči kako će nazivati taj zločin, a neće njemu to određivati nekolicina sudaca u Haagu. On će sam odrediti kakva je to vrsta zločina.

Kao što će sam odlučiti jesu li osuđeni hrvatski generali doista ratni zločinci.

I zato mu Tužiteljstvo BiH "može puvat", što je za njega vjerojatno simpatičnija varijanta onoga što još ne može javno reći, ali pitanje je vremena kad će mu i to izletjeti u punom obliku.

Tako, dakle, izgleda vraćanje digniteta funkciji predsjednika.

Uostalom, Milanović već tri godine uporno i postojano radi na vraćanju tog digniteta i ta njegova epopeja medijski je naširoko opjevana. 

'Pitanje koloraturnosti'

Nedavno je objašnjavao kako su njegove uvrede "pitanje koloraturnosti" i branio se da "nikome nije rekao da je idiot, što je granično područje". A onda naglasio kako mu se "nikad nije omakla psovka". "Je li nekad netko čuo da psujem u javnom prostoru? Pazim što govorim javno".

Pa je tako za Marija Banožića ispalio: "Dobro došao u boj, prijatelju! Poginut ćeš, je**ga, tako blesav kakav jesi'". A novinaru N1 televizije u kameru kazao: "Pa ne znam tko nas gleda, je*ote".

Tako da ovo "puvanje" u nečijim ušima, pogotovo njegovih bivših stranačkih drugova i lojalnih birača, doista može zvučati benigno.

Gore od 'puvanja'

Ali je svejedno sramotno i ponižavajuće, i to za funkciju kojoj Milanović treba vratiti dignitet koji je njegova prethodnica navodno uništavala. Ali ga očito nije do kraja uništila.

No još je gore od "puvanja" to što predsjednik Hrvatske ponovno odbija zločin u Srebrenici nazvati genocidom, unatoč činjenici da je ta formulacija ušla u presudu Haškog suda. 

Milanović smatra kako je slobodan sam ocjenjivati što jest i što nije genocid, pa u tom smislu vjerojatno ima i vlastitu viziju digniteta koju je obećao vratiti funkciji predsjednika. 

I očito zaključio da mu taj dignitet isto "može puvat".