"Sada baš svaka šuša misli da može svakoga vrijeđati".

Pa nije valjda Vladimir Šeks "svaka šuša"?

Nije Andrej Plenković valjda mislio na sivu eminenciju HDZ-a koja je jučer na stranačkom događaju na pasja kola izvrijeđala oporbu, pojedine oporbenjake, prosvjednike i pristalice oporbe.

Govorio je Šeks o "mračnim silama, protuhrvatskom ološu, izdajicama, gangsterima, lopinama, zmijama otrovnicama, šupljozubim mrziteljicama, grbavcima", pa čak i "kvislinzima".

"Demokracija da, prosvjed da, vrijeđanje ne", uzvišeno je poručio premijer Plenković nakon prosvjeda oporbe na Markovu trgu, zapanjen, zgrožen i smrtno uvrijeđen rječnikom nekih od sudionika oporbenog skupa.

Recite "istinu"

"Oni mogu varati i lagati ljudima da smo lupeži, korumpirani, ružni, ali onda možemo i mi malo uzeti mikrofone i kazati što je istina", dodao je tada Plenković, uručivši prekjučer mikrofon u ruke Vladimiru Šeksu da, vjerojatno, kaže "istinu".

O "protuhrvatskom ološu".

Tako izgleda Plenkovićeva kampanja "istinom protiv laži". 

I doista, nije bilo baš u redu da premijer proglašava Šeksa "svakom šušom" koja može vrijeđati koga god želi, pa čak i hrvatske građane koji, eto, spadaju među "mračne sile, protuhrvatski ološ, izdajice i kvislinge". Ili jedino Šeks i HDZ-ovi velikani imaju Plenkovićevu dozvolu za vrijeđanje političkih suparnika, njihovih simpatizera i birača.

Tanka koža

Međutim, kad je situacija obrnuta, HDZ otkriva kako ima vrlo tanku kožu.

Pokazao je to i Gordan Jandroković prije par dana u Hrvatskom saboru kad je opomenuo Katarinu Peović zato što je HDZ-ovce nazvala "kvislinzima". Da bi Šeks na opće oduševljenje vrha HDZ-a to isto javno poručio oporbenjacima.

Plenkovića već dulje vrijeme muči nabrušena oporbena retorika koju pripisuje brutalnom političkom stilu Zorana Milanovića, da bi onda u svojim redovima pronašao jednog još goreg. Koji je, doduše, morao škiljiti u bilješke kako ne bi zaboravio sve epitete namijenjene oporbi, ali poruka je svejedno poslana.

A politička scena dodatno zagađena. I zgađena.

I što sad nakon svega ovoga?

Hoćemo li gledati kampanju uzajamnog vrijeđanja vladajućih i oporbenjaka?

Jer to je ono što bi HDZ želio: spustiti oporbu na svoju razinu, a onda je dobiti na iskustvo.

Nježne biljke

Birači HDZ-a puno bolje probavljaju ovakvu retoriku, mnogo bolje na nju reagiraju, otvara im žlijezde slinovnice i budi pomalo zamrlu ljubav za krvavim obračunima i za anemičnim HDZ-om.

S druge strane, birači ljevice su, kako na odlasku sa čela SDP-a reče Zoran Milanović, "nježne biljke koje može od izbora odagnati kiša, krivi pogled ili kriva riječ". Jesu li oni danas spremni za retoričko hrvanje u blatu? Na goloruko šaketanje? Na obračun "kvisling protiv kvislinga"?

HDZ je dosad probijao put prema vlasti na takvim porukama, još od Franje Tuđmana, preko splitske Rive do šatoraša i stožeraša. Optužbe o "nenarodnoj vlasti ili protuhrvatskom ološu" obilježavale su svaku kampanju - ali gotovo isključivo onda kad se HDZ borio za osvajanje vlasti, ne toliko za ostanak na vlasti, kao sada.

Znači li to da Plenković u superizbornoj godini poseže za retoričkom nuklearnom opcijom?

Oporba, naročito lijeva, tome ne može parirati. 

Ali zato Vladimir Šeks može obaviti posao za dvoje.

Probuditi birače

Možda može uvredama probuditi birače HDZ-a iz zimskog sna, ali može i isprovocirati oporbene birače da, zgroženi ovakvom retorikom, iz prkosa izađu na birališta.

Jer, eto, korupcija je nešto na nas je HDZ navikao i nešto sa čime smo prisiljeni živjeti, ali ovakva retorika udara na emocije, budi inat, pa čak i plaši birače liberalne ljevice u tolikoj mjeri da su spremni krenuti u obračun sa Šeksom i drugim "šušama".

Ako javno prozivaju "protuhrvatski ološ", kojim sredstvima su se tek spremni protiv njega boriti?

Primjerice, kako smo vidjeli u Zadru, mogu i fizički nasrtati na lidere suparničkih političkih partija, a mogu i širiti institucionalni strah prema novinarima, medijima, oporbenjacima, kritičarima...

Sada se može vidjeti pravi, punokrvni, iskonski HDZ, umjesto one Plenkovićeve ispeglane verzije u kojoj se laganje naziva "reduciranim izričajem", koja se skanjuje nad napadima oporbe, a onda u Saboru fizički nasrće na zastupnike.

I u tom smislu Šeksove izjave su, otprilike kao i Turudićeva prepiska s Josipom Rimac, efektnije od bilo kojeg oporbenog slogana.