Tutnjavom topova u okolici Novske, vojno-redarstvena operacija Bljesak počela je ujutro 1. svibnja.
Nekoliko dana ranije moglo se osjetiti da ćemo nakon nekoliko godina od 1991., obrane i borbi na zapadnoslavonskom ratištu, potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. i međunarodnog priznanja Hrvatske 15. siječnja, te perioda niti rata ni mira uz nazočnost UN-ovih postrojbi, konačno krenuti u oslobađanje okupiranih naselja.
Pripadnike 125. domobranske pukovnije Novska velikim dijelom činili su prognanici iz okupiranih naselja, krasila ih je motiviranost, a želja za povratkom na svoje bila je velika. Četverogodišnje ratno iskustvo i pripreme u Bljesku će doći do punog izražaja, dočekali su trenutak kad će se vratiti uspravno i pobjedonosno.
Predvođeni Željkom Perinovićem, zapovjednikom 125. dp. Novska i zapovjednicima bojni, prvog dana operacije oslobođena su naselja istočnog dijela Novske, Paklenica, Jazavica, Voćarica, Roždanik i Borovac, a oko podneva 1. svibnja dijelovi postrojbe oslobađaju i općinsko središte Jasenovac s naseljima Košutarica i Mlaka.
Jednom od bojni zapovijedao je satnik Ivica Čaja (posthumno mu je dodijeljen čin pukovnika), predvodio je bojovnike 2. pješačke bojne, kroz blato i minska polja, od sela Krapja prema Jasenovcu, dok su im iznad glava letjele granate i meci.
U Jasenovac su ušli među prvima i spojili se s ostalim dijelovima 125. dp. Novska, i nisu imali gubitaka. Ivica se u prolazu pozdravljao, ti trenuci zabilježeni su na fotografijama, bio je radostan, no odmah je krenuo u izviđanje kako bi organizirao obranu od mogućeg neprijateljskog napada. S druge obale rijeke Save iz Uštice, naselja koje je bilo okupirano, još je vrebao neprijatelj.
Usprkos oprezu u iznenadnoj vatri Ivica je pogođen, suborci su ga povukli u zaklon, no rane su bile smrtonosne. Radost slobode nije dugo trajala, samo nekoliko trenutaka nakon što se pozdravljao s ostalima, neprijateljski meci pokosili su zapovjednika, prestalo je kucati srce heroja, no pored bola zbog gubitka prijatelja, akcija je nastavljena.
Sljedeći dan postrojbe Hrvatske vojske ušle su i u Okučane, središte tzv. Republike Srpske Krajine, a snage pobunjenih Srba tzv. 18. korpusa vojske RSK i njihov generala Čeleketić, doživjele su slom u cijeloj zapadnoj Slavoniji. Ivica će ostati zapamćen kao hrabar vojnik.
U Domovinski rat uključio se kao dragovoljac 1991. godine, a kako je imao dosta vojnog znanja, postavljen je za zapovjednika minobacačke bitnice. Njegovi suborci i danas kažu kako se isticao kao zapovjednik vrhunskim ljudskim kvalitetama, bio je vedra duha i omiljen među braniteljima. Najteže je njegovoj majci Anki.
U jednom razgovoru kazala mi je kako je Ivica dan prije Bljeska dolazio kući nekoliko puta, a s nekolicinom suboraca došao je i na večeru. Nisu govorili o onom što se sprema, Ivica kao da se opraštao. Sljedeće jutro sve je probudila topovska paljba. Počele su pristizati tužne vijesti, najtužniju, o pogibiji Ivice, majci Anki donio je mlađi sin Zlatko, također hrvatski vojnik.
Ovih dana mnogi će se sjetiti onih čiji je bljesak vječan, Ivice Čaje, Frica Kuharića, Dubravka Hercega, Matije Biškupa, Antuna Šimičića, Nenada Pragera i Ivana Klanjčića, pripadnika 125. dp. Novska.
Pukovnija je cijelog Domovinskog rata bila na prvoj crti obrane, nikad nije dobila zamjenu sve do kraja rata, dok u Oluji, koja je uslijedila u kolovozu, nisu oslobođena i preostala okupirana područja.
Tekst je originalno objavljen u 24sata 1.svibnja 2018. godine