Nikola Grmoja govori o "zarobljenoj državi" i o "kliki koja nas je okupirala", te nas poziva da "konačno shvatimo u kakvoj državi živimo".
Grmoja je to sada očito shvatio.
Nakon što mu je Ustavni sud odbio zahtjev za referendumom, Most - uz sekundiranje predsjednika Republike - praktički organizira pobunu, prijeti novim akcijama, pa čak i referendumom za ukidanje Ustavnog suda.
Koji, eto, mora odobriti Ustavni sud.
Antisistemska stranka
Most se time konačno deklarirao kao antisistemska stranka. Povezana s istaknutim predstavnikom tog sistema, predsjednikom države, nakon što je u dva navrata na vlasti bila umrežena s glavnim kreatorom tog sistema, HDZ-om. Most je tako postao "sistemska antisistemska" stranka.
Dok su svi još davno shvatili "u kakvoj državi živimo", Most je dovodio na vlast "kliku koja nas je okupirala" i zdušno participirao u "zarobljenoj državi".
Zaustavni sud
Prije šest godina Vlaho Orepić, tadašnji ministar unutarnjih poslova u prvoj Mostovoj i HDZ-ovoj Vladi, upozorio je kako je "ovaj sastav Ustavnog suda najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti Hrvatske". Pa je Most svejedno sudjelovao u njegovu popunjavanju.
Most je u dva navrata bio sistemska stranka koja je ulazila u koaliciju sa dva HDZ-a i uvjeravala javnost kako pokušava promijeniti državu iznutra. Spretno se probijala kroz koridore moći te "zarobljene države", otimala za najvažnije resore, popunjavala fotelje i velikim dijelom držala leđa HDZ-u.
Danas je Most antisistemska stranka koja želi vladati referendumima i direktnom demokracijom u kojoj, kako reče Božo Petrov, inače bivši potpredsjednik Vlade i predsjednik Sabora u doba koalicije s HDZ-om, 400 tisuća ljudi može odlučiti da će "krave biti ljubičaste".
Most nije imao problem sa "zarobljenom državom", dokle god je on držao ključeve tamnice.
Dvije krajnosti
A sada, Most bi ukidao institucije koje ne donose odluke u njegovu interesu i po njegovu ukusu, institucije koje griješe ili su politizirane. Premda je ne tako davno, političkim dogovorom, sudjelovao u njihovu popunjavanju. Kao i Zoran Milanović, još jedan antisistemski predstavnik sistema.
Hrvatska se tako našla zarobljena između dvije krajnosti.
S jedne strane, HDZ okupira i pokorava institucije, na drugoj, Most i Milanović na čelu antisistemskog pokreta žele ukidati institucije koje im nisu po volji. Ono što su nekada bili Živi zid i Mislav Kolakušić, sad su to postali Most i Zoran Milanović.
Umjesto da institucije ove države služe građanima, one su postale meta političkog natezanja i žrtve politikantskih obračuna.
Zašto stati na Ustavnom sudu?
I Most i Milanović sudjelovali su u popunjavanju Ustavnog suda, po stranačkom ključu, u koalicijskim dogovorima, uz kriterije političke podobnosti, stranačke kontrole i vraćanja usluga. Sada bi ga naprosto željeli ukinuti.
Ali zašto stati na Ustavnom sudu? Zašto se ne ukine DORH? Zašto se ne ukine Vrhovni sud, za koji se Milanović grčevito borio, čak i mimo procedure? Možda da se ukine i institucija predsjednika države, za koju je Milanović ionako govorio da "nema nikakvog smisla"? Danas bi čak i Andrej Plenković na to pristao.
I tako, HDZ se postavlja kao zaštitnik institucija, iako je zapravo njihov okupator, a Most nakon što je s HDZ-om djelovao kroz institucije, sada želi te institucije ukidati.
Rame uz rame
Međutim, nisu opasne institucije, jer one čine okosnicu ustavne demokracije, već ljudi koji njima upravljaju. A među tim ljudima ima onih koje je najvećim dijelom postavljao HDZ, ali i oni koje je postavljao SDP i Most.
"Dokazali smo", grmio je jučer Nikola Grmoja, "da smo jedini stali uz narod, rame uz rame".
Nakon što su dvaput "rame uz rame" stali uz HDZ. A sada "rame uz rame" stupaju uz predsjednika države.
Na kraju, Most mora biti svjestan još jednog problema: ako će naprasno ukidati instucije koje mu se ne sviđaju, gdje će onda instalirati svoje ljude kad se sutra ponovno dokopa vlasti?