"Možemo! je rigidna, retrogradna i regresivna sekta", kaže zagrebački HDZ-ovac Mislav Herman. "Možemo! je sekta koja u privatnim stanovima održava skupštine", poručuje premijer Andrej Plenković. "Možemo! je sekta", tvrdi Rajko Ostojić. "Možemo! se ponaša kao sekta", upozorava Mirela Holy. 

A ovoga vikenda na istom tragu bio je i šef Socijaldemokrata. "Zagreb ne treba sektu, već transparentnost", poručio je Davor Bernardić, bivši predsjednik SDP-a kojeg je upravo njegova bivša kolegica Milanka Opačić optužila da je od SDP-a "napravio sektu, a ne stranku".

Dakle, Bernardić bi trebao znati što govori.

I zanimljivo, ovakve ocjene godinama smo slušali o još jednoj političkoj stranci, Mostu. 

"Most je jedna obična sekta ravnozemljaša s diplomom", kazao je Hrvoje Zekanović. "Most je bezgrešna sekta, a Petrov je Mesija i moralna vertikala", govorio je svojedobno Stipe Gabrić Jmabo. "Lažljive nesposobnjakoviće iz Mosta treba raskrinkati, a ja nikad nisam bio dio te sekte", vikao je Stipe Petrina. 

Most je danas četvrta najpopularnija stranka u državi. Možemo! je treća. Most je dvaput dovodio HDZ na vlast. Možemo! vlada u Zagrebu i pozicionira se uoči parlamentarnih izbora kao lider lijevo-liberalne opozicije.

Zanos i fanatizam

Most funkcionira kao uska skupina političara koji su se u ovih turbulentnih sedam godina održali u vrhu politike, u Hrvatskom saboru, u Vladi, u anketama. Možemo! je u tajnosti održao izbornu skupštinu, a njegova kadrovska vrhuška uglavnom se ograničava na nekoliko prepoznatljivih imena.

Je li to novo obilježje političke scene? Leži li recept za uspješno funkcioniranje političke stranke u preuzimanju sektaških obilježja?

Sekte su obično religijske organizacije koje karakterizira zanos, fanatizam, žar, odanost ideji i karizmatičnom vođi. Most i Možemo! demonstrirali su neke od ovih obilježja na političkoj sceni, na suprotnim ideološkim polovima. 

Osnivani su u konspiraciji, pa i tajnosti, držali se u zatvorenom krugu odanih članova, slijedili ideju ili vođu, te zahvaljujući tome sačuvali jezgru i samu opstojnost stranke.

Obrana od HDZ-a

I možda je to recept za opstanak. HDZ je u proteklih tridesetak godina uspio razbiti, rastočiti i eliminirati gotovo sve ključne političke stranke, od pravaša, preko liberala, pa sve do desnih opcija, čak i SDP-a i HNS-a pomoću saborskih žetončića. Ali jezgra Mosta ostala je netaknuta, unatoč pokušajima razbijanja te stranke, kao i njezinu kadrovskom osipanju.

Sada se na meti HDZ-a našao Možemo!, na lokalnoj i nacionalnoj razini. A činjenica da je ta stranka oko sebe kreirala sanitarni kordon, medijski izolacijski štit i formirala bedem od nekoliko odanih članova, s vrlo malom fluktuacijom novih kadrova, sugerira da je pronašla način kako da se ne kontaminira HDZ-ovim virusom.

To nije popularno, nije demokratski, nije ni promišljeno u kontekstu širenja stranke i jačanja njezina utjecaja, ali moglo bi biti spasonosno za samu organizaciju.

Istini za volju, Živi zid je također bio sekta koja se na kraju raspala, ali zbog pohlepe i gramzivosti njegovih zastupnika, prijatelja i supružnika.

Sekta je ideja

Sekte privlače idejom, onime što bi mogle biti, a ne onime što zapravo jesu. Most je bio ideja čiste, konzervativne, neokaljane, antikoruptivne desnice (pa čak i političkog centra), ideja poštenjaka i čistunaca. Pa su im birači oprostili čak dvije koalicije sa strankom osuđenom za korupciju.

Možemo! je danas također ideja nove progresivne stranke liberalne ljevice, aktivističke grupacije izrasle na frustraciji korupcijom i kriminalom u Zagrebu, ali i HDZ-ovom vladavinom u državi, kao i na frustraciji tromim, izgubljenim, frakcijama i žetončićima razbijenim SDP-om.

Danas su Most i Možemo! kao brendovi jači od političkog proizvoda koji serviraju građanima, jači od kadrovskih struktura koje ih predstavljaju.

I to im daje zamah u anketama i na političkom tržištu.

HDZ kao sekta

Da se ne zavaravamo, i HDZ od svog osnutka baštini neke sektaške elemente: osnovan je u tajnosti, prodavao je nacionalistički zanos, kult ličnosti i fanatizam u osvajanju i održavanju na vlasti, djelovao kao bespogovorna sljedba koja se okuplja oko velikog vođe, a sekta se uvijek štitila od vanjskih utjecaja, kritika i pritisaka, pa i od sudskih presuda. U svrhu zaštite sekte, HDZ se redovito rješavao svojih predsjednika. 

I još uvijek je najveća i najjača politička stranka.

Uspjesi tih sekti ili sektaškog djelovanja na političkoj sceni - poput čišćenja stranaka od skeptika i kolebljivaca (kao SDP), poput izoliranja od javnosti ili zatvaranja u uski krug odanih apostola - pogubno je za demokraciju i politički sustav, iako nailazi na odobravanje sve većeg dijela javnosti i birača.

Sektaški birači

Koji su, također sektaški, spremni svojoj opciji oprostiti sve što zamjeraju drugima, spremni su slijepo slijediti svoju opciju pa makar ih vodila ravno u provaliju, spremni su do zadnjeg daha braniti stranku koju smatraju nepogrešivom, ispravnom i moralnom. 

Most i Možemo! stranke su koje danas najviše ugrožavaju političke dinosaure, HDZ i SDP, što otvara dva pitanja: prvo, hoće li se velike stranke pretvoriti u sekte, i drugo, što bi se dogodilo s Mostom i Možemo! kad bi se pretvorile u "obične" političke stranke?

To će se vidjeti već u idućoj super-izbornoj godini.