Srce mi se kidalo dok sam svoju Sanju ostavljala u Centru za rehabilitaciju Pustodol u Donjoj Stubici. Umrijet ću od tuge, a i ona. Teško je bolesna i morala sam ju ostaviti jer nema ni jedne ustanove u Istri koja bi ju prihvatila, a ja sam morala na posao, plakala je pred kućnim pragom očajna Radmila Bubonjić-Butković, samohrana majka iz Pule. Njezina kći Sanja (28) boluje od West sindroma, najtežeg oblika epilepsije i ima više od 30 napadaja na dan. Prošli petak teška srca oprostile su se majka i kći, a Sanja će, kaže Radmila, tamo biti najmanje mjesec dana, ako izdrži.
- Znala je da ju ostavljam. U petak sam ju odvela i prespavala u hotelu kako bi ju još u subotu vidjela. Kad sam stigla u posjet, bila je uplakana i, zbog svoje sigurnosti, zakopčana za invalidska kolica jer ima previše napadaja. Skočila je zajedno s kolicima od sreće kad me vidjela - priča Radmila, kojoj je teško i trenutak biti bez Sanje. Podsjetimo, njih dvije same žive na 4. katu bez lifta. Majka, koja ima 50-ak kilograma, svaki dan je Sanju, koja ima 70 kilograma, nosila do prizemlja u bolnicu.