Vidjela sam Lovru zadnji put u rujnu 2005. i jako me strah susreta. Uvjerena sam da mu kod bake i djeda Magaš ništa nije nedostajalo od materijalnih stvari, ali nedostajala mu je mama. Zato molim i Magaše, ali i institucije, da mi vrate sina. Vratite mi, molim vas, Lovru, rekla je Ana Magaš (30) u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju. Smatra kako ju Magaši kažnjavaju oduzimanjem sina i potražnjom dva milijuna kuna odštete.
Sinu je, kaže, iz zatvora poslala više od stotinu pisama.
- Da, a gospođa psihologica iz Centra za socijalnu skrb me uvjerila da on ta pisma dobiva. Svako pisanje mi je bilo vrlo traumatično iskustvo, ali me s jedne strane i liječilo jer se miješala tuga što ga nema pokraj mene, ali i sreća što mu pišem. Koncentriram se taj dan, stavim misli i srce na papir. Ono, što reći djetetu da izneseš onu svu silnu ljubav i koliko ti nedostaje, a da ga opet tim ne prestrašiš - priča Ana Magaš.

PISMO SREĆE OD NEZNANKE
Anu je jako iznenadilo pismo nepoznate gospođe koja joj je pisala u zatvor.
- U zatvoru mi se dogodila čudna, ali jako pozitivna stvar. Jedan dan otvaram nepoznato pismo, a u njemu Lovrina slika. Takva me radost uhvatila kad sam vidjela svoje dijete, tako odraslo. Jedna žena, pročitavši u novinama da mi jako fali, a da mi ne daju njegovu sliku, kriomice je čekala Lovru, slikala ga i poslala mi njegovu sliku. Zamislite vi to kako je netko bio suosjećajan i koliko je ta žena shvatila moje majčinske nagone. Pitala sam i u Centru za socijalnu skrb za sliku, ali oni su govorili da mi to ne mogu učiniti jer navodno Lovre ne želi. Nikad nisam saznala je li to istina - rekla je Ana.



MAGAŠI NIKAD NISU BILI ZA BRAK ANE I LUCIJANA
Kako list prenosi, Anin i Lucijanov brak nikad nisu odobrili njegovi roditelji. O Bruni Magaš, Lucijanovoj majci, Ana kaže da je uvijek bila u sjeni, da je morala služiti supruga te da ju nitko nije poštovao, što ju je učinilo emocionalno hladnom. Kaže da ju žali.
- Ponajprije zbog toga što je izgubila sina, znam da joj je bio mezimac. Mora da je to prestrašan osjećaj, ne mogu tu bol ni pojmiti. A s druge strane, ona nije sretna u životu - priča Ana o svekrvi. Kaže da ju je cijela obitelj Magaš vrijeđala, a da tog nisu bili niti svjesni. A ona je, kako kaže, sve ružno potisnula, ali da je ostao osjećaj gorčine.

'JOŠ MI NIJE JASNO KAKO SE SVE TO DOGODILO'
O suprugovu zlostavljanju nije željela razgovarati. Samo je rekla da ju je znao udariti.
- Svađali smo se međusobno i u tom svađanju... Ma, pustite to na miru, to je prošlost. Ušli smo u taj brak, a nismo se dovoljno poznavali - kaže Ana. Kobnu je noć potisnula i ne želi je se sjećati.
- Ja uopće nisam bila svjesna da sam Lucijana u toj svađi ičim ozlijedila, uopće mi nije jasno još ni danas kako se to dogodilo. Tu noć sam potisnula duboko u sebi, a vi sad izvlačite sve to. Sad se ne želim sjećati te večeri. Jednostavno moram tako da bih mogla dalje. Zašto i kako je on umro? Ja apsolutno ne vidim drugo objašnjenje nego da je tako bilo suđeno, ne znam što bih drugo rekla - priča Ana i dodaje da uopće nije zadovoljna što je obranila svoj život.
- Kad nekome oduzmete život, ma koliko to bilo u tom trenutku smisleno i logično, ne možete više sa sobom živjeti.