Donosimo vam specijal o petorici junaka Domovinskog rata koji ne smiju biti zaboravljeni. O njima se rijetko govori i piše, o njima šira javnost malo ili gotovo ništa ne zna. Oni su istinski heroji, ljudi koji su se na samom početku agresije na Hrvatsku dobrovoljno javili braniti svoju zemlju, Žrtvovali se za dobrobit svog naroda. Svojim doprinosom, hrabrošću, iznimnim pothvatima, junačkim djelima na bojišnici, te časnim ponašanjem stvarali se i štitili ugled hrvatskih vojnika i bili primjer.
Drugi članak posvećen je Ivici Drmiću, skromnom heroju koji je živio za dvije stvari - svoju obitelj i svoje 'Alfe'..
Prije dvije i pol godine Ivica Drmić dobio je ulicu u Zagrebu. Inicijativu je pokrenula Udruga veterana Specijalne jedinice policije „Alfa“ u spomen i trajni pijetet prema svome nikad prežaljenom suborcu.
Vladimir Faber, ratni zapovjednik Specijalne jedinice policije 'Alfa' prilikom svečanog otkrivanjem ploče s natpisom novoimenovane ulice tada je između ostalog kazao :
- Pokojni Ivica Drmić doživio je pakao, a vjerujem i njegova obitelj kad je saznala vijest o njegovoj pogibiji. Ali, ako ima raja i ako je to mjesto samo za dobre, poštene, pravedne i hrabre, onda je Ivica danas sigurno u njemu, u što mi, pripadnici "Alfi", duboko vjerujemo. Poznavajući Ivicu, siguran sam da on ne bi odobrio ovo današnje imenovanje jer je to bio izuzetno skroman, smiren, povučen obiteljski čovjek koji je živio za svoju obitelj i za Jedinicu.
Poginuo na svoj 31. rođendan
Ivica Drmić kao dragovoljac pristupio je u Specijalnu jedinicu policije "Alfa" prilikom njenog formiranja još u srpnju 1991. godine. Sudjelovao je u svim borbenim akcijama jedinice do Vojno redarstvene akcije „Maslenica“, u kojoj je i poginuo 22. siječnja 1993. godine, upravo na svoj 31. rođendan.
Njegova jedinica je u akciji bila određena za postavljanje zasjede na Velebitu. Ivica se izdigao iz zasjede kako bi svojim ručnim raketnim bacačem pogodio neprijateljsku kolonu koja se kretala od Svetog Roka prema prijevoju Mali Alan, odnosno prema Obrovcu.
Bio je pogođen u vrat i poginuo je na licu mjesta.
Nekadašnjem pripadniku Alfi, Salihu Huremoviću - Zmaju, duboke se u pamćenje urezalo upravo smrtno ranjavanje Ivice Drmića koji je bio s njim od osnutka specijalne jedinice.
- U kratkom i žestokom obračunu neprijateljskim rafalom smrtno je pogođen Ivica Drmić. Izvukli smo ga, nije bilo panike iako su se neki od nas prvi put susreli sa ranjenikom. Polegli smo ga na improvizirana nosila, pružili prvu pomoć, ali nažalost više nije bilo pomoći. Ivica je od posljedica ranjavanja odmah izdahnuo.. Tijelo kolege nikako nismo smjeli ostaviti na mjestu kontakta s neprijateljem, četvorica su ga nosila, putem se izmjenjujući. Nosili smo ga otprilike četiri do pet kilometara iz dubine neprijateljskog teritorija - prisjetio se Huremović - Zmaj pogibije suborca u knjizi Alfe žive vječno, izdanoj 2013. godine.
Kad je poginuo žena mu je bila trudna sa drugim djetetom
Život je Drmić zapravo izgubio u jednoj od najuspješnijih akcija „Alfi“ budući da je u toj akciji poginulo 25 neprijateljskih vojnika i četničkih dragovoljaca i uništen je veći broj vozila i borbene tehnike.
U vrijeme pogibije njegova supruga Tanja s kojom je imao dvogodišnju kćer Doroteju bila je trudna s njihovim drugim djetetom.
- U tri godine cijeli mi je život prošao. I zaruke i vjenčanje, rođenje djeteta i smrt supruga - kaže nam Tanja Drmić koja je ostala udovica sa nepunih 25 godina.
Ona nije, naglašava, mogla ni zamisliti da njezin suprug sjedi s njom kući dok drugi brane svoj dom i ginu.
- Sigurno ne bi bila s čovjekom koji ne bi išao braniti svoje, braniti svoj dom i svoju djecu. Ja bih išla branit zemlju da nisam imala djecu - kazala nam je Tanja te dodala:
- Moj suprug je dao sve od sebe i otišao je na viteški način. Kad je poginuo jedna od misli mi je bila i ta 'Daj Bože da sam zadnja', da više niti jedna ne ostane bez muža. Generacije su tada nastale - govori nam Tanja.
Hrabar, stručan i požrtvovan
Veliku potporu i podršku uvijek je imala od njegovih kolega i suboraca iz Alfi
- Tu su bili za mene kad god i što god je trebalo. Oni su vam bili kao familija, krvarili su jedni za druge. Osim mojih roditelja koji su bili uz mene oni su mi bili najveći oslonac - ističe udovica heroja Ivice Drmića.
U svim akcijama njezin je pokojni muž uvijek i bez iznimke, što njegovi suborci uvijek naglašavaju, pokazivao iznimnu hrabrost, stručnost, požrtvovnost i odlučnost ne štedeći sebe i svoj život za dobrobit svoje domovine.