Sina su mi ubili u Vukovaru. Imao je 30 godina, ženu, dvoje male djece koji danas kažu da su im sjećanja na tatu toliko izblijedila da mu se ponekad ne mogu sjetiti lica. Uzmu njegovu sliku pa ga gledaju, gledaju, kao da pokušavaju vratiti slike iz djetinjstva. Teško je sa time živjeti, pogotovo jednoj majci. U ratu sam izgubila i brata Ivana Mažara, još ga tražim. Iako je prošlo toliko puno godina, povremeno nada u meni da ću ga naći silno oživi. Jako bih ga voljela pokopati, znati gdje mu je grob, kao što znam i gdje je sinov grob. Jedina moja utjeha, kaže Milka Budimir iz Vukovara stojeći u maglovitom jutru ispred Nacionalne memorijalne bolnice u Vukovaru sa zaštitnom maskom na licu.
POGLEDAJTE VIDEO Tužna vukovarska obljetnica
Nosi fotografiju nestalog brata
Na reveru kaputa joj crno-bijela fotografija nestalog brata Ivana, jedna od rijetkih slika koje ima. Svake godine u ovo vrijeme 18. studenog dođe pred bolnicu i čeka Kolonu sjećanja.
Hoda pet kilometara do Memorijalnog groblja, zajedno sa tisućama drugih ljudi, i gleda svoj obnovljeni grad. Vidi li ruševine, granate, mrtva tijela i sve strahote što je doživljavala u mjesecima okupacije 1991. godine, ili ovo što je danas, samo ona zna.
Pogledajte video: Vodotoranj kao simbol otpora
Duša joj je ranjena, a duša osjeća ono što ona želi. Ispred nje u koloni državni vrh, premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Goran Jandroković i drugi političari; predsjednika države Zorana Milanovića nije vidjela jer je on službenim autom projurio mimo kolone i otišao položiti vijenac na Ovčaru. U kolonu nije niti dolazio.
Manje ljudi, ali emocije su i dalje snažne
U koloni je ove godine i Veran Matić, posebni izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića te SDSS-ov potpredsjednik Vlade Bojan Milošević.
Oni su dan ranije, predvođeni Miloradom Pupovcem, u Dunav spustili dva vijenca za poginule žrtve Vukovara srpske nacionalnosti i izazvali različite reakcije javnosti.
Iako je nacionalni Stožer civilne zaštite izdao preporuku da zbog epidemiološke situacije u vukovarskoj koloni sjećanja ne bi trebalo biti više od 500 ljudi, to se dakako nije dogodilo.
Već u ranim jutarnjim satima prema Vukovaru su pristizali mini autobusi, kombi vozila, kolone automobila iz okolice i cijele Hrvatske.
Svi imamo maske, Vukovar se ne propušta
- Već 20 godina dolazim u Vukovar, svake godine, kao član braniteljske udruge grada Kaštela. Dolazimo sa nekoliko autobusa. Ove godine smo zbog epidemioloških mjera došli sa dva kombija. Svi imamo maske, poštujemo sve mjere Stožera. Nije bilo govora o tome da ne dođemo zbog epidemije jer žrtvu Vukovara treba poštivati i ja osobno nisam htio propustiti Vukovar; tu sam naprosto morao biti. Ove godine je u koloni manje ljudi ali emocije su uvijek jednako snažne - kazao je branitelj Mirko iz Kaštela koji se u koloni kretao u sklopu svoje skupine, kako je i propisano.
Stožer je naredio da se kolona mora kretati u skupinama od oko 30-tak ljudi te da između svake skupine mora biti razmak od pet metara. Razmak je tijekom kretanja kolone osiguravala vojska te redari Grada Vukovara.
Inače, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava nije bio u koloni jer jer zaražen Covidom pa se nalazi u izolaciji. Grad je predstavljala dogradonačelnica Ivana Mujkić, koja je također bila zaražena ali se oporavila.
- Bitno je pridržavati se mjera i kolonu održati dostojanstveno. To što su u njoj ove godine i predstavnici Srbije i SDSS-a meni osobno nema nikakav značaj jer nepotrebno je pojedinačno izdvajati značaj bilo koga u koloni. To što su došli svakako je napredak ali bi bilo dobro da njihov dolazak donese nekakve pomake u pronalasku nestalih, da ovo ne bude čin prividne pomirbe. Za pomirbu treba dublji dijalog i prava rješenja", kazala je Mujkić ističući žaljenje zbog činjenice da je Vukovar i dalje podijeljeni grad, počevši od podijeljene djece u vrtićima, školama pa i branitelja. "Nekome odgovara da postoji podijeljenost - zaključila je Mujkić.
Nakon službenog programa ispred vukovarske bolnice formirana je kolona koja se pomalo sve više popunjavala. Ranije izrečene procjene Grada Vukovara da će u grad doći i do 15 tisuća ljudi ispostavile su se točne.
Većina ih je imala zaštitne maske, a onaj tko ju nije imao, mogao ju je besplatno dobiti kod djelatnika Civilne zaštite koji su ih dijelili duž cijele trase kretanja.
Bilo je i onih koji masku nisu htjeli niti uzeti niti nositi. Kako bi kontrolirala provođenje epidemioloških mjera vukovarska policija najavila jer video i foto snimanje sudionika kolone, kako zbog očuvanja reda i dostojanstva, tako i zbog sigurnosti svih.
U dijelu gdje se kolona kreće pored obnovljenog Vodotornja svi su okrenuli pogled prema tom simbolu obrane grada.
"Misli mi se stalno vraćaju u 1991."
- Svake godine sam u koloni, kada nisam na moru, jer sam inače i pomorac. Međugorje i Vukovar moje su obvezne destinacije jednom godišnje. Čim sam došao u Vukovar posjetio sam obnovljeni Vodotoranj, taj čvrsti i uspravni simbol naše obrane. Kada sam se popeo na vrh prvi sam puta iz te perspektive vidio Vukovar. Išao sam stepenicama, nisam htio liftom, jer sam ga htio vidjeti i doživjeti iznutra, zamisliti kako je to izgledalo 1991. godine. Lijepo su ga uredili. Ne mislim da je ulaznica preskupa - kazao je Damir Brakus iz Biograda na moru, hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata.
U koloni je bilo dosta mladih i male djece, među njima i Ivana Lovrić iz Bogdanovaca koja je u Vukovar dovela svoje sinove od 3 i 5 godina.
Djeca su htjela ići samnom
- Željeli su ići samnom iako sam im rekla da će morati puno hodati. Ne bune se, idu, trčkaraju okolo. Dođem svake godine. Unatoč Covidu nismo razmišljali da ne sudjelujemo u koloni jer je u Vukovaru poginulo puno naših Bogdanovčana. Hodam njima u spomen. Držimo se epidemioloških mjera tako da nema straha. Bili smo i na Vodotornju sa dečkima i jako nam se svidjelo. Vidjeti to jednom godišnje nema cijenu jer je pogled na obnovljeni Vukovar iz te perspektivne stvarno lijep - kaže Ivana.
Na Memorijalnom groblju protokol je položio vijence za sve poginule. Premijer Andrej Plenković obišao je grobove vukovarskih heroja Marka Babića, Alfreda Hilla i Blage Zadre i na svaki od njih položio cvijet i upalio svijeću.
Dolaskom na memorijalno groblje svatko iz kolone posjeti grob nekoga svoga ili, pak, ostavi cvijet ili upaljenu svijeću pored mramornog bijelog križa kojih je na groblju 938 i predstavljaju broj ekshumiranih žrtava pokopanih na tom mjestu u masovnoj grobnici.
- U koloni smo supruga Romana, koja je iz Zagreba, ja sam rođeni Vukovarac, branitelj, invalid u mirovini. U Vukovaru sam bio ratnih dana, branio Trpinjsku cestu, Blago Zadro mi je bio zapovjednik. Blizu mog položaja je i poginuo. Došli smo odati počast svima. Njih nema i to ne smijemo zaboraviti. Teško je svake godine proživljavati ove dane. Prošao sam devet mjeseci logora na vojnom sudu u Beogradu. Supruga zna kako je živjeti samnom ovih dana; nije lako. Misli mi se stalno vraćaju u 1991. i na ovaj kraj. Na ovom groblju leži puno mojih prijatelja, Srba, Mađara, sa kojima sam odrastao, družio se. Toga više nema - kaže Ante Repac Raspudić stojeći kod jednog mramornog bijelog križa i izgovara imena svojih pokojnih suboraca Zvonko Milas, Ljubo Grubišić, Josip Dragu, Blago Zadro...
Svi bismo ovo trebali učiniti
Dolazim svake godine. Za mene je dolazak u Vukovar ogroman događaj i osobno mi znači puno. Odati počast braniteljima, civilnim žrtvama, nestalima hodom u ovoj koloni najmanji je mogući način zahvaliti im za njihove živote. Svi iz Hrvatske to bi trebali učiniti bar jednom, kazao je Ilija Grlić iz Velike Gorice.