Ovih dana slavim 18 godina spisateljske karijere. Prvu sam knjigu objavio 2001. godine u vlastitoj nakladi, nakon duge i bezuspješne potrage za izdavačem. Bio sam apsolvent sociologije, a od učenja za ispite odmarao sam pišući knjigu. Bio sam uvjeren da će izdavači biti oduševljeni kad će primiti rukopis. Nisu bili! Glatkih šest odbijenica...

Neki su izrekli onu uvredljivo izlizanu „Izdavački plan za ovu godinu nam je popunjen“, a nakon dodatnog pitanja o konkretnoj kritici knjige shvatiš da je nisu ni pročitali. Ali većina je rekla neku varijaciju sljedeće tvrdnje „Ovo je prepametno štivo za glupe hrvatske čitatelje“. Tako nešto rekla su čak tri izdavača misleći da u literaturi duhovnosti i samopomoći prolaze samo knjige koje zlostavljaju inteligenciju. Znate te knjige? Budite savršeno sretni u tri tjedna (ili manje), Otkrijte tajnu života u 4 jednostavna koraka... A ako su tada bile na cijeni knjige koje pojednostavlju stvarnost, samo zamislite kakva je situacija danas kada nam je mozak naviknut da sve vrijedno čitanja mora stati u jedan zgodni instagramski citat, kada 90 posto ljudi pročita samo naslov nekog članka, kada scrolamo newsfeedom više nego što scrolamo po sebi...

Moja knjige ni tada nisu, a definitivno ni danas ne podcjenjuju inteligenciju čitatelja, ne banaliziraju stvarnost i enormno mi je drago što se dokazalo da su izdavači bili u krivu. Jer ne traže svi čitatelji kratkoročnu utjehu, ne traže svi instant rješenja s ograničenom rokom trajanja...

A u ovih 18 godina nema što nisam čuo o toj literaturi i sebi. Prije me je ljutilo „jer kako mogu, to nije fer, pa ja nisam takav...“, a danas sam se naviknuo jer što god da radite, bit će ljudi koji će govoriti gluposti o vama. Ako pišete ovakve knjige, onda ćete biti prodavač magle. Nisu ih oni pročitali da bi locirali tu maglu, ma kakvi... Njihov je intelekt prenapredan da bi donijeli zaključak na temelju stvarnog iskustva. Ali nije to stvar samo ovog posla. Što god da radite i tko god da jeste, dio okoline će trkeljati gluposti... Ako imate samo jedno dijete, reći će vam da ste sebični. Ako ste zgodni, reći će da ste glupi. Ako ste poduzetnik, reći će da pljačkate. Ako nemate djece, a u vezi ste, tvrdit će da vam je život propao. Ako imate petero djece, mora da ste religijski fanatik. Ako radite u javnom sektoru, mora da ste uhljeb. Ako ste političar, mora da ste pokvareni. Ok., ajde, priznajem, mnogima bi i odgovarao ovaj posljednji opis, ali opet je sramotno generalizirati. Tko god da jeste, što god da jeste, uvijek će biti ljudi koji će o vama govoriti gluposti. Kao što sam rekao, prije me je to stravično ljutilo jer sam ozbiljno shvaćao ljude koji korištenje mozga ne shvaćaju ozbiljno, ali danas me zabavlja. Kako pišem takve knjige, a i angažiran sam oko aktualnih društvenih pitanja, ma nema što nisam čuo o sebi. Ali više me to ne ljuti jer sam naučio da je važno mišljenje onih koji dobro poznaju mene, ali i sebe. Njihova riječ ima težinu.

I zato ovu jesen ponosno slavim 18 godina pisanja. Slavim činjenicu da živim od pisanja knjiga. To mi je uspjelo tek posljednjih nekoliko godina jer autor dobije samo 10 posto cijene za koju vi kupite knjigu pa je potrebno jaaako mnogo tisuća prodanih primjeraka da bi se moglo živjeti od toga. Ali danas mogu!

Fotografije: Daniela Rudan Velat

No mnogo više od toga, slavim činjenicu da živim od svojih strasti. Jer pisanje je moja strast. Ta alkemičarska seansa kada apstraktne ideje pretvaraš u riječi koje su sljubljene s tim idejama, pa kad te neka ideja probudi u 4 ujutro (kao sinoć) pa kad te povede na (samo)spoznajno putovanje o kojem nisi ni slutio kad si je osmislio. Ti osmisliš nju, a onda ona tebi osvijesti smisao. Uh... da... to su the trenuci.

Slavim i činjenicu da svaki dan dobijem nekoliko poruka od ljudi kojima su knjige promijenile dio života! Razumijem da knjige ne mogu živjeti umjesto nekoga i ne mogu odlučivati umjesto nekoga, ali mogu dati inspiraciju, mogu postaviti prava pitanja i mogu dati alate kako preodgojiti srce ili um, a onda se moraš baciti na posao. Slavim i činjenicu da vladam svojim rasporedom. Tako sam i prvu ovogodišnju kolumnu za BlogBuster napisao u faveli u Rio de Janeiru. Dogovorio sam se sa svojim šefom (odnosno sobom) da s obitelji odem mjesec dana u Latinsku Ameriku i uživao u slobodi.

Slavim i činjenicu da sam ostao vjeran sebi. Koliko god je štetno biti društveno angažiran oko nekih tema jer ćeš sigurno izgubiti dio čitatelja, radije ću izgubiti njih, nego sebe. Uspjeh nije došao tako da sam drugima servirao ono što žele čuti, nisam beskičmenjački izbjegavao kontroverzne teme jer mi nije cilj imati još više čitatelja, nego imati integritet.

Slavim i činjenicu da imam vremena za svoju obitelj, ali i za sebe. Poslovni uspjeh mi ne bi značio mnogo da nemam zdrav odnos sa svojima.

A najvažnije - ništa, ali ništa od toga nije došlo preko noći. Došlo je nakon cca 1000 promocija i predavanja, 10.000 odgovora na vaše mailove te stalnog, ali stalnog poboljšavanja i sebe kao pisca, govornika, oca, supruga... I nakon samo 18 godina J Na prvu promociju izvan Zagreba došle su tri osobe. Svejedno sam dao sve od sebe. Kao što ću dati i u petak na zagrebačkoj promociji nove knjige na kojoj će biti nešto više ljudi. Uvijek, uvijek dajem sve od sebe. Moj život, i vaš život, to i zaslužuje!