"Povećali ste plaće da dobijete izbore. Što je tu loše", pitaju se iz Sindikata znanosti i obrazovanja na svojim jumbo plakatima. I odmah odgovaraju: "Naši sramni koeficijenti".

Pa sad ovi sindikalisti još jedini dižu dreku, viču i prosvjeduju, nakon što se premijer Andrej Plenković pobrinuo da ostali budu namireni i utišani u superizbornoj godini.

HDZ, dakle, povećava plaće kako bi dobio izbore. Nije to ništa novo, nije ništa originalno, ne događa se prvi put, a definitivno neće biti ni zadnji.

Kao što se može i diskutirati o tome da su mu znanstvenici, profesori, nastavnici najmanje važni. Plenković sigurno nije zaboravio njihov prosvjed 2019. godine i guranje transparenata pod premijerov uvrijeđeni nos na Markovu trgu. To je sektor koji je tradicionalno bio naklonjeniji lijevoj oporbi.

Utišavanje glasova

No ponovno se, kao i mnogo puta do sada, postavlja pitanje može li HDZ povećanjem plaća, ali i drugim proračunskim izdvajanjima, kupiti glasove prije izbora.

U prvom redu, može ih eventualno utišati.

Može utišati prosvjede interesnih skupina, sindikata, društvenih grupacija, kako ne bi svojim prosvjedima kreirali neželjenu buku i stvarali negativnu atmosferu prije izbora.

Ipak, premijerki Jadranki Kosor nije uspjelo da potpisivanjem kolektivnih ugovora sa sindikatima i preuzimanjem brojnih obaveza u izbornoj godini ostane na vlasti. Ali pomogla je HDZ-u da u oporbi pritisne Milanovićevu koalicijsku vladu koja je zbog besparice i brojnih financijskih obveza zavrnula slavinu i izložila se žestokim prosvjedima sindikata i kritikama javnosti.

Kao što je sličnu golgotu prolazila Račanova vlada nakon 2000. godine kad je iz HDZ-ovih ruku preuzela opljačkanu, osiromašenu i devastiranu državu.

A to bi moglo dočekati i potencijalnu oporbenu vladu nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora. Plenković je podijelio milijarde iz proračuna, napunjenog milijardama iz europskih fondova i milijardama iz inflacijom napuhanih prihoda. Što će biti kada to za par godina presuši?

Otrovani kalež

Popravljanje države nakon osmogodišnje vladavine HDZ-a pokazalo se već u dva navrata kao nezahvalna, pa i samoubilačka misija. Osvajanje vlasti nakon HDZ-a sve više podsjeća na otrovani kalež.

No može li HDZ sada kupiti ostanak na vlasti?

Tijekom ovih desetljeća HDZ je, baš kao i nekada Savez komunista, postao stranka državnog aparata, javnih  službi, ovisnika o proračunu, birokrata i uhljeba koji svoju egzistenciju direktno vežu uz HDZ. Bez HDZ-a oni nisu ništa i nisu nigdje.

Takav osjećaj potom se prelijeva i na interesne skupine koje vjeruju da im nitko nikada više neće dati ovolike povišice, plaće, darove iz proračuna, kao što to čini HDZ.

Na taj način HDZ gradi solidnu izbornu bazu temeljenu na golom interesu, pored one najtvrđe baze izgrađene na ideologiji. Jednu kupuje iz proračuna, drugu iz usta Vladimira Šeksa.

Kupuje pasivnost

Naravno, HDZ je široke ruke pa tako dijeli novac i onima koji nisu njegovi glasači. Uostalom, na zadnjim izborima za HDZ je glasalo 37 posto ljudi koji su izašli na birališta, ali samo 16 posto od ukupnog broja glasača u Hrvatskoj. Međutim, HDZ podjelom povišica, plaća i jednokratne pomoći, ne kupuje njihove glasove.

On kupuje njihovu pasivnost.

Ublažava potencijalno nezadovoljstvo građana, otupljuje njihovu nabrušenost, neutralizira potrebu da pod svaku cijenu izađu na izbore i osvete se HDZ-u za sve što im je napravio - ili nije napravio - u prethodnom mandatu.

Primjerice, sindikalisti koji prosvjeduju tražeći veću plaću ili dodatke ili koeficijente, možda će se zadovoljiti nekim dogovorom i isplatom na svoj račun neposredno prije izbora, pa zaključiti kako su dobili što su tražili i nemaju potrebu na izborima tražiti "kruha preko pogače".

Vrag kojeg znaju

Otkrili su način kako pritisnuti HDZ. I teško će im biti tražiti nove načine kako pritisnuti neku novu vlast. Pogotovo vlast u besparici. Naročito onu koja uvodi red u državne financije.

S druge strane, HDZ će na sve moguće načine koristiti državu da osigura vlastiti opstanak na vlasti, jer zna da će u tom slučaju moći koristiti državu za vlastite probitke. Ionako ne dijeli svoj novac, nego novac istih onih društvenih skupina, sindikalaca, umirovljenika i građana koji uredno pune državnu blagajnu.

Dakle, HDZ više od svega kupuje šutnju. Kupuje pasivnost birača. Kupuje ovisnost o proračunu. Kupuje naviku da HDZ daje, jer tko zna hoće li dati oni koji naslijede HDZ.

Jer oni se, eto, ne smiju ponašati kao HDZ. 

I krug je gotovo zatvoren.