Zadnji put vidjela sam ga na odlasku iz Vukovara. Sreli smo se na pola naše ulice. Brat je bio u uniformi, došao je do mene, pozdravili smo se, zagrlili i izljubili. Rekao mi je da će sve biti u redu i da ću se vratiti za nekoliko dana. Posljednji put sam se okrenula i pogledom ga ispratila sve dok nije zamaknuo u drugu ulicu. Tad nisam znala da ga vidim posljednji put. I sliku tog našeg susreta pamtit ću sve dok živim, plačući nam je 2019. govorila Vukovarka Jasna Perak (54), koja već godinama živi u Karlovcu. U Vukovaru su joj ubijeni suprug Mato i brat Damir Kovačić. Sa samo 21 godinom priključio se obrani grada. I još ga nisu našli. Neposredno prije rata Jasna je sa suprugom Matom, sedmogodišnjim sinom Igorom, roditeljima i bratom živjela u kući na Sajmištu.

POGLEDAJTE VIDEO

- Sin i ja od rujna smo bili u Jajcu kod rodbine. Netko mi je javio da je brat 4. studenog ranjen u prsni koš i da je nepokretan završio u vukovarskoj bolnici - govori Jasna koja je u Jajcu posljednji put vidjela supruga i saznala da je trudna.

Njezin sin Matej nikad nije upoznao oca. Zna ga samo preko starih fotografija i onoga što mu je o tati ispričao stariji brat.

- Dan ili dva prije pada Vukovara mama i moj suprug bili su u podrumu kuće. Muž se dvoumio trebaju li ići u proboj ili se skloniti u bolnicu ili u Velepromet. Mama je rekla da ide u bolnicu kod Damira, pa je i muž pošao s njom. Tamo su odlučili poći u proboj s Damirom, kojega su planirali staviti na nosila i krenuti kroz kukuruzni put. Ubrzo su shvatili da proboj više nije moguć jer je posljednja kolona iz grada krenula večer prije. Ostali su u bolnici i četnici su ih razdvojili kad su ušli u bolnicu - govori Jasna.

Njezina majka izašla je iz Vukovara, a nakon dva dana i dvije noći u Mitrovici stigla je u Pitomaču. Jasni se javila nakon tjedan dana. Nakon otkrivanja masovne grobnice na Ovčari, Jasna je pronašla posmrtne ostatke supruga Mate. Identificiran je i pokopan 1999. godine.

- Brata Damira navodno su ubili kraj hangara. Na suđenju za Ovčaru u Beogradu jedan od optuženika rekao je da je mog brata na Ovčari ubio i zlostavljao susjed iz ulice. Taj čovjek je potom uhićen i ispitan. Prvo to nije htio priznati, ali je potom navodno sve priznao i točno opisao što je radio mom bratu. Nikad nije osuđen jer je navodno postao svjedok pokajnik. Već godinama živi u Engleskoj, ima njihovo državljanstvo, naša država mu je obnovila kuću u Vukovaru i onamo ponekad dođe - ogorčena je Jasna.

Tek kad je čitala izvješće sa suđenja u Beogradu shvatila je da više ne postoji nada da će se njen brat pojaviti živ.

- Mama je umrla 2015. od tuge za sinom. Kad je na beogradskom sudu čula da je ubijen, urlikala je i plakala od boli. Do tada ju je držala nada, a onda se razboljela i umrla. I ja sam se nadala da je Damir živ, sve dok nisam pronašla muža. Pitanje gdje mi je brat uvijek postavljam kad dođem u Vukovar. Hodam ulicama, sama, bez supruga, brata, mame i tate. Gdje mi leže kosti moga brata? Kad bih našla brata, bilo bi mi lakše. Da imam koga pitati gdje mi je brat, pitala bih. I tog našeg susjeda bih pitala, ali ne mogu doći do njega - zaključila je Jasna brišući suze.