- Nakon što smo održali govore, spontano smo otišli na groblje. Taj skup je, na neki način, bio začetak Kolone sjećanja, prisjetio se Branko Borković Mladi Jastreb za N1 prve Kolone sjećanja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Službeno se danas održava 25. Kolona sjećanja, ako računamo da je prva, organizirana prema protokolu i na način kako se i danas održava, bila ona iz 1999. godine.
Godinu ranije održalo se prvo okupljanje, 18. studenoga 1998. na glavnom trgu u Vukovaru, a deset mjeseci nakon završetka dvogodišnjeg procesa mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja.
Tada se okupilo nekoliko stotina ljudi, a misu je služio tadašnji vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac. Na pozornici su govore održali ondašnji gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl, zapovjednici obrane Mile Dedaković i Branko Borković, Vesna Škare Ožbolt kao izaslanica predsjednika Franje Tuđmana, izaslanica Vlade Jadranka Kosor, Mirko Norac kao izaslanik ministra obrane i Tomislav Merčep. Nakon toga su prošli gradskim ulicama i posjetili neke od hangara poduzeća Velepromet gdje se nakon pada grada nalazio sabirni logor za vukovarske civile i branitelje.
Tek sljedeće, 1999. godine, održana je prva službena komemoracija s prvim mimohodom u Koloni sjećanja, a Hrvatski sabor proglasio je 18. studenoga Danom sjećanja na žrtvu Vukovara.
- Godine 1993. prvi put sam okupio zapovjednike iz Vukovara koje sam tada uspio pronaći. Bila je to jezgra iz koje je nastala ideja za obilježavanjem vukovarske tragedije onakvog kakvo je sada. Okupili smo se u Vinkovcima, otišli u Nuštar i 18. studenoga bacili vijenac u Vuku. Sljedeće godine u Đakovu smo okupili preživjele vukovarske branitelje i opet otišli baciti vijenac u Vuku. Ponovili smo to i 1995., prisjetio Mladi Jastreb koji je bio posljednji zapovjednik obrane Vukovara.
Sljedeće godine mirna reintegracija već je bila u tijeku pa je Borković od generala Jacquesa Kleina, tadašnjeg upravitelja UN-ove Prijelazne uprave za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) zatražio da vukovarskim Srbima ne dozvoli proslave u dane oko 18. studenoga i na sam taj dan.
- Klein je to učinio i odobrio mi da s još deset ljudi, a pod pratnjom pripadnika UNTAES-a, odemo na današnje Novo groblje i Ovčaru. S nama je bio i svećenik, pokojni fra Branko, pa smo tamo izmolili molitvu i položili vijence. Godinu kasnije u Vukovaru se već pomalo normaliziralo stanje, rekao je Borković te dodao da je u Ogulinu dao izraditi jedan križ, montažni, jer tada nije bilo dozvoljeno da se u Vukovar donose ikakvi simboli.
Križ su, kako je rekao, donijeli u dijelovima i postavili ga na samom groblju.
- Stajao je tamo sve dok nije uređeno Novo groblje i ondje podignut veliki središnji križ, kazao je Mladi Jastreb govoreći o ranim obilježavanjima vukovarske tragedije.
Početkom 1998. okončan je proces mirne reintegracije, a na prostoru današnjeg Novog groblja počela su iskapanja posmrtnih ostataka. Te je godine održan i već spomenuti skup kod hotela Dunav, svojevrsna nulta Kolona sjećanja. Kao posebno važnu godinu, istaknuo je 2001. kada je 18. studenoga u Vukovar prvi puta došao čitav državni vrh – tadašnji predsjednik Vlade Ivica Račan, predsjednik Republike Stjepan Mesić i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić.
- Bila je to osjetljiva godina zbog političkih podjela i kada smo u rujnu postrojili 204. (vukovarsku) brigadu, nismo dozvolili ikakva politiziranja. U studenome smo dogovorili dolazak čitavog državnog vrha u Vukovar što je otada, na neki način, to postala državna obaveza, rekao je Borković.
Dodao je da od početka nisu dozvoljavali političke govore i obraćanja.
- Jednostavno smo htjeli samo hod u tišini od bolnice do groblja. Kasnijih godina, osim tih nekoliko političkih ispada, sve su kolone bile mirne i dostojanstvene, napominje Borković te dodao da je 1998. godine bio veći pritisak bio da se komemoracija ne održi zbog iskapanja posmrtnih ostataka.