Punih 45 godina nakon sloma Agrokombinata i uhićenja direktora te socijalističke tvrtke, Ante Todorića, povijest se ponavlja s njegovim sinom Ivicom, vlasnikom Agrokora. Antu, agroindustrijskog menadžera, kojeg je nakon sloma Hrvatskog proljeća gotovo godinu dana štitio imunitet saborskog zastupnika, milicija je pokupila 5. rujna 1972. godine, u četiri sata ujutro. Vremena su se promijenila, sad policija više ne upada usred noći, nego rano ujutro, pa su tako po Ivicu došli u šest sati. Vlasnik Agrokora je, poučen očevim iskustvom, bio lukaviji i na vrijeme se maknuo u inozemstvo, i to skupa sa svoja dva sina, koji bi inače također bili privedeni, skupa s još 12 osoba koje je policija pokupila u ponedjeljak, 18. listopada. Uz tu razliku što je Ivica zasad na slobodi, sličnosti između tih dvaju slučajeva ima dosta. Obojica Todorića su imala problema s istinitošću bilanci, obojica su se dizali uz pomoć inflacije i gomile kredita te zapošljavali puno ljudi (Agrokombinat je imao 5500 radnika).
I obojica su tvrdili da im "politika pakira". No iako je u kolektivnoj svijesti ostalo zapamćeno da je Ante bio politički zatvorenik, ugledni član Matice hrvatske, te da je osuđen zbog navodne nabave oružja, baš ništa od tog nije istina. Ta je priča temeljena na nekom, vjerojatno krivotvorenom izvješću KOS-a, kojim se Todoriću nastojao skinuti i saborski imunitet te koji je jednim dijelom objavljen u beogradskom izdanju Borbe. Da je išta od toga bilo istinito, zacijelo bi se našlo u optužnici, u kojoj je nabrojen i niz banalnih djela, kao što je, primjerice, uređenje nekih stanova novcem Agrokombinata.
Novi broj tjednika Express u posjedu je optužnice protiv Ante Todorića, u kojoj se jedina politički intonirana inkriminacija odnosi na plaćanje oglasa u Hrvatskom gospodarskom glasniku (HGG). Doduše, u prvoj presudi iz 1974. Ante Todorić je dobio čak 13 godina strogog zatvora, i to po dvije osnove - zbog gospodarskog kriminala (uzimanje preskupih kredita i sl.), te onog što se tad nazivalo političkim kriminalom. "Tata, ja ću te osvetiti", naglas je rekao pri izricanju presude njegov sin Ivica, koji je stalno pratio suđenje.
Nakon što se Ante Todorić obratio Vrhovnom sudu Hrvatske, žalba je uvažena i kazna mu je u lipnju 1975. prepolovljena na šest godina, od čega je odležao četiri godine i tri mjeseca u zatvorima u Petrinjskoj ulici u Zagrebu i Staroj Gradiški. Presudom Vrhovnog suda odbačen je dio o političkom krimenu po zloglasnom članku 100., tako da je ostala samo presuda za klasični kriminal. Unatoč tome što je oslobođen optužbe za kontrarevoluciju i osuđen samo za gospodarski kriminal, Ante Todorić je 1993. zatražio i odmah potom dobio status političkog zatvorenika, odnosno pripadajući obračun dvostrukog radnog staža za vrijeme provedeno u zatvoru, od 5. rujna 1972. do 14. siječnja 1977. Ante Todorić je prvo u istražnom zatvoru proveo godinu i pol. Nisu ga slomili. U proljeće 2016. autoru ovoga teksta je u obiteljskom lovištu Garjevica ispričao kako je u jugoslavenskom istražnom zatvoru šakom lupio istražnog suca. Kad je došao u Staru Gradišku, bio je u onoj najnepovoljnijoj, C kategoriji zatvorenika, bez prava na samostalni razgovor s posjetiteljima i gledanje televizije.
Angažiran je na sklapanju olovaka, i to zajedno s Vladom Gotovcem te Stjepanom Mesićem, budućim premijerom i predsjednikom RH. Presudom mu je konfiscirana sva imovina i zabranjeno obnašanje upravnih dužnosti. O tijeku suđenja može se saznati iz javnosti dostupnih dokumenata, kao što su optužnica i presude. Presuda Okružnog suda iz travnja 1974. ima više od 200 stranica. Drugooptuženi je bio Rudolf Mikulić, a optuženo je još pet osoba. Mikulić je dobio 12 godina zatvora, od čega je odležao pet. Nije htio svjedočiti protiv Todorića – u znak zahvalnosti kasnije je godinama bio član NO Agrokora. U Hrvatskom državnom arhivu javnosti su odnedavno dostupni i dosjei građana, pa tako i onaj Ante Todorića. Međutim, od više od 300 stranica, koliko bi ih tamo po nekim informacijama trebalo biti, zatekli smo tek tridesetak. Nedostaju dokumenti koji bi mogli biti zanimljivi, a nekome danas i neugodni, kao što su izjave svjedoka. U dosjeu Ante Todorića posebno je zanimljiva bilješka jednog pripadnika tadašnje Službe državne bezbjednosti, D. Č., koji iznosi svoja zapažanja sa suđenja.
Tako suradnik "službe" piše: "Za vrijeme suđenja sin optuženog Todorića u sudnici se ponaša u neku ruku kao pravi šerif. On pokušava i u većini slučajeva uspijeva da sa svakim svjedokom prethodno razgovara. Za vrijeme procesa vodi svoj dnevnik u koji bilježi ime i prezime svakog svjedoka, kao i važne momente iz izjave dotičnog. Za vrijeme procesa se diže, mijenja pitku vodu svom ocu, a jednom prilikom zbog takvog svog ponašanja bio je odstranjen sa suđenja od strane predsjednika vijeća. Sin Ante Todorića je stalno prisutan suđenju, dok su Todorićeva supruga i kći prisutne povremeno.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju tjednika Express koji je u prodaji na svim kioscima!