Maks je divan, umiljat pas kojeg odmah svi zavole. Sve ove godine nikad s njim nismo imali problema, dapače, mnogima je svojom nazočnošću olakšao boravak u bolnici, baš kao neki humanitarac, kaže za “kućnog” ljubimca KBC-a Sušak djelatnik tehničkog odjela Vladimir Lerga (65).

Nježni šesnaestogodišnji mješanac s godinama je postao svojevrsna “maskota” riječke bolnice. Tu je još od davne 2000. godine, kad su ga radnici, koji su tada vršili radove na terenu tik do bolnice, još kao štene našli u šahtu na željezničkoj stanici. Sažalili su se nad njim i uzeli ga k sebi. Brzo se pitomi Maks sprijateljio sa svima, a kad su radnici završili posao i napustili teren, psa je udomila bolnica. Djelatnici su mu napravili potrebnu dokumentaciju i redovito ga cijepe.

- O njemu su se brinuli svi, a najprivrženiji mu je bio pokojni djelatnik Ante. Kad je on preminuo, omiljen sam mu postao ja, iako on voli baš sve ljude. I svi ga maze i paze. Sve do prošle godine svaki dan smo išli u duge šetnje, a noći je provodio u kućici iza bolnice koju smo mu sagradili. No sad je već star, ne vidi i ne čuje dobro, teško hoda, pa se kreće samo oko bolnice. Slično kao ja - šali se brižni Lerga koji u bolnici radi dugih 28 godina.

Maks dočekuje i ispraća pacijente i posjetioce ispred ulaza u bolnicu, a obožavaju ga svi, od tehničkog osoblja, kuharica, liječnika pa do pacijenata.

- Bio sam ovdje na nekoliko operacija i terapija te svaki put kad bih izašao ispred bolnice protegnuti noge na svježi zrak, došao bi on da se pomazi. Kao da me tješio i moj boravak ovdje pokušao učiniti lakšim - kaže nam česti stariji pacijent.