Znanstvenik Gordan Lauc, član vladinog Znanstvenog savjeta, na svom Facebook profilu komentirao je stare, ali i nove mjere, posebno zabranu napuštanja županije u kojima ljudi imaju prebivalište. Smatra ih rezultatom političke ucjene, medijskog pritiska te znanstvene zablude.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti
Jako mi je žao što je u Hrvatskoj 28. studenog zabranjen rad restoranima, kafićima i teretanama. Još mi je više žao što se od 22. prosinca uvodi potpuno besmislena mjera zabrane napuštanja županije u kojima ljudi imaju prebivalište. Nažalost političke ucjene, medijski pritisci i znanstvene zablude nadjačali su glas razuma i kod nas. Srećom još uvijek ne u mjeri u kojoj se to dogodilo u puno drugih zemalja, jer ljudi koji tamo žive se sada osim s podjednako velikim (često i većim) brojem umrlih i teško bolesnih ljudi još moraju nositi s praktičnom kaznom kućnog pritvora za sve, a koji će vjerojatno potrajati do proljeća (Hrvatska je prema kumulativnom broju umrlih još uvijek ispod prosjeka EU, a Slovenija, Češka, Mađarska i Bugarska imaju više umrlih od nas i u „drugom“ valu).
No jedna dobra stvar koja je proizišla iz uvođenja ovih nesretnih mjera je da smo dobili vrlo jasan dokaz da su te zabrane potpuno promašene i nepotrebne. Mi koji smo pozorno pratili razvoj pandemije tijekom ljeta na primjeru Južne Amerike naučili smo da stroge zabrane naprosto nemaju smisla, budući da u konačnici ne umanjuju broj zaraženih i umrlih ljudi. Nažalost tu školu sada ponovo prolazi Europa, koja je u svojoj iluziji superiornosti podcjenjivački gledala na zemlje Južne Amerike i optuživala njihove građane za nepoštivanje „mjera“.
Sada to vrlo jasno vidimo i u Hrvatskoj. Iste mjere su na snazi u čitavoj zemlji. Jedino je Varaždin uveo slične mjere tjedan dana ranije. Zatvaranje restorana, kafića i teretana rezultiralo je značajnim smanjivanjem kretanja ljudi, praktično u istom postotku u cijeloj Hrvatskoj. S druge strane, dinamika pandemije je jako različita. Na sjeverozapadu Hrvatske imamo velik i značajan pad broja zaraženih, dok u nekim drugim županijama (Osijek, Split, Bjelovar, Istra) imamo stagnaciju, ili čak i značajan rast . Ovdje je još jako važno napomenuti da je pad koji vidimo na sjeverozapadu zemlje počeo i prije uvođenja ovih zadnjih mjera, dok se učinci tih mjera (tj. izostanak učinka na dinamiku epidemije) mogu vidjeti tek u zadnjih nekoliko dana (krivulja na slici je sedmodnevni pomični prosjek, dakle pokazuje stanje u tjednu prije toga dana, a prikazani su brojevi potvrđeno zaraženih ljudi, dakle sam događaj zaraze se dogodio još 7-10 dana prije toga)
Veliki znanstveni radovi koji su sustavno obradili učinke različitih mjera pokazali su da postoje tri učinkovite mjere za suzbijanje pandemije:
1) Zabrana okupljanja velikog broja ljudi
2) Ograničavanje manjih okupljanja (obiteljska okupljanja, broj ljudi u restoranima i sl)
3) Edukacija javnosti o važnosti osobne odgovornosti (pranje ruku, držanje distance, korištenje maski, prozračivanje, ovlaživanje zraka)
Sve druge mjere imaju vrlo ograničen učinak na širenje epidemije, dok s druge strane nanose ogromnu štetu društvu. Da ove mjere zabrane rada koje su donesene pred tri tjedna imaju ikakav značajan učinak, onda bi on bio vidljiv u svim dijelovima Hrvatske, a ne samo na sjeverozapadu zemlje. Ono što je stvarni razlog pada na sjeverozapadu je kombinacija mjera koje su bile na snazi tijekom studenog i velikog broja ljudi koji su već preboljeli covid i postali otporni (slika).
Tri su odlučujuća faktora u dinamici pandemije:
1) Snažni sezonalni karakter bolesti koji čini da se virus zimi brže širi i češće uzrokuje teži oblik bolesti
2) Set razumnih „blagih“ mjera koje značajno utječu na usporavanje širenja virusa
3) Broj ljudi koji je postao otporan tako što je prebolio COVID-19 (ili uskoro tako što je cijepljen), tj. prokuženost populacije
Kombinacija ta tri elementa objašnjava više-manje sve što se do sada događalo u svijetu: bilo kakve mjere + dolazak proljeća su učinkovito suzbili prvi val; bilo kakve mjere i visoka prokuženost su suzbili drugi val u velikom broju zemalja Europe; niska prokuženost je rezultirala izostankom pada ili čak rastom usprkos mjerama u brojnim zemljama (Baltik, Njemačka, Danska, itd); dolazak zime značajno pogoršava situaciju u velikom dijelu Europe, itd.
Pandemija u Hrvatskoj evidentno prelazi u silaznu fazu, no to ne znači da se sada možemo opustiti. I dalje je jako puno ljudi koji se mogu zaraziti, razboljeti i umrijeti. U bolnicama je stanje jako teško jer s dolaskom hladnijeg vremena sve više ljudi razvija teški oblik bolesti. Pad broja hospitaliziranih koji u Zagrebu vidimo već preko tjedan dana, a na razini Hrvatske tri dana budi nadu, no svi zajedno moramo se jako potruditi da ograničimo kontakte i tako dodatno usporimo širenje virusa. To će kroz nekoliko tjedana značajnije smanjiti i broj hospitaliziranih i teško bolesnih ljudi. Ovu pandemiju ne želimo suzbiti tako da se svi razbolimo. Cjepivo je blizu i kombinacijom „blagih“ mjera i osobne odgovornosti možemo spasiti puno života.