Nakon reportaže emisije Provjereno Nove TV o novom slučaju davanja mita liječniku splitskog KBC-a koji je navodno uzeo 3.000 eura kako bi operirao teško bolesnog muškarca, ponovno se u javnosti počelo raspravljati o raširenoj korupciji u hrvatskom zdravstvu.
Mnogo toga se u Hrvatskoj odvija ispod žita i mnogo slučajeva vjerojatno nikad neće isplivati u javnost. U ovom najrecentnijem slučaju Ljubica Adžaip iz Dicma tvrdi da je splitskom kardiokirurgu u ured odnijela 1000 eura kako bi joj operacijom spasio supruga. Međutim, kako se s operacijom odugovlačilo, donijela je novih 2000 eura kako bi njezin suprug konačno došao na red za operaciju. Unatoč tome, njezin suprug je preminuo.
Mnogi se još sjećaju i suđenja riječkom kardiologu Ognjenu Šimiću, koji je zbog primanja mita osuđen na devet godina zatvora.
Podsjetimo, bivša rukometašica Ljerka Krajanović je u suradnji s Uskokom i policijom 2006. došla u ordinaciju dr. Šimića i za operaciju teško bolesnog oca liječniku platila 5000 eura. Šimiću je istog dana policija pokucala na vrata kuće u Kostreni.
Novac su pronašli na stolu u kancelariji. Te iste 2006. godine Šimiću je pozlilo i prebačen je u bolnicu u predinfarktnom stanju. Hitnim operativnim postupkom ugrađena su mu dva stenta.
Nakon izdavanja uhidbenog naloga, Ognjen Šimić pobjegao je u Sarajevo.
Šimića je zbog korupcije Županijski sud u Rijeci 2008. godine osudio na devet godina zatvora za 18 kaznenih djela primanja mita. Mito je primao dok je radio kao kardiolog u Rijeci. Optužnica ga je teretila i za pranje novca, no ta je optužba odbačena zbog nedostatka dokaza.
Osuđen je za primanje mita u iznosu od 500 do tri tisuće eura u više navrata dok je bio na mjestu predstojnika odjela za kardiokirurgiju u Kliničkom centru Rijeka od 2001. do 2006. godine. Tijekom suđenja napustila su ga čak tri odvjetnika.
U izricanju presude, Ognjen Šimić proglašen je krivim jer je tražio i primao darove od pacijenata i njihovih obitelji. Kad bi primio dar, ubrzo bi pacijente pozivao na operaciju. Time im je dao prednost pred drugim pacijentima, obrazložila je presudu sutkinja Ika Šarić.
Godinu dana poslije Vrhovni sud je preinačio presudu i pravomoćno ga osudio na pet godina zatvora.
Šimić nikad nije priznao krivnju za korupciju. Čak je napisao knjigu Osuđenik sa srcem u rukama u kojoj je i dalje inzistirao na svojoj nevinosti.
Zanimljiva je i njegova definicija korupcije u kojoj iznosi nevjerojatnu tezu da nije primio mito jer '...to je kad primiš novac za nešto što inače ne bi smio napraviti', pa stoga u zapadnim državama ne postoji mito u odnosu između doktora i pacijenta, svećenika i vjernika te odvjetnika i klijenta, nego samo u slučajevima u kojima je upletena državna administracija.
Zahvaljujući dvojnom državljanstvu, izbjegao je služenje kazne u Hrvatskoj i umjesto toga, kaznu je od sredine 2011. godine izdržavao u zatvoru poluotvorenog tipa na planini Igman pored Sarajeva.U svibnju 2012. nakon odsluženja dvije i pol godine zatvorske kazne, Šimić je preminuo od posljedica srčanog udara.