Ankete lažu onoliko koliko se ispitanika lažno izjasnilo, ali i koliko se ispitanika već sutradan predomislilo, a da rezultati još nisu ni objavljeni, napominje analitičar Ivica Relković.
Lažu i čim su objavljene jer su se vjerojatno već promijenile neke bitne okolnosti koje na ankete utječu. Ankete su, navodi, sazdane od samih migrirajućih laži. Ako anketu, kad je objavljena, smatramo gotovim rezultatom kojeg sad samo trebamo usporediti s izbornim rezultatima, onda ankete ne mogu ništa drugo nego lagati. No, ipak, ankete uopće ne lažu. One nisu orijentirane arbitražno utvrditi određenu istinu, pa ni trajnu činjenicu. Budući da im to nije cilj, onda ne mogu biti lažne ni istinite. Rade li se ankete poslovno profesionalno i korektno ili se friziraju na to, ističe, nema jedinstvenog odgovora, jer na tržištu anketa može biti jednog i drugog navodi Relković.
POGLEDAJTE VIDEO:
Medijski tekstovi kojima su opremljeni anketni podaci, ne prate odraz podataka, nego ih neprecizno oblače u odijelo koje ne odgovara onome na što upućuju sami podaci.
Politički analitičar napominje da medijski naslovi znaju biti površni, pa ne odražavaju ni ono što sama anketa u brojkama daje. Ako te paušalne bombastične naglaske prenese veliki broj medija, možda se, kaže, time utječe na raspoloženje birača. Na primjer, ako imamo naslov “Kolinda Grabar-Kitarović pada, Milanović i Škoro rastu”, možda ga se može opravdati činjenicom da je anketni podatak tekućeg mjeseca baš takav.
No, već samo letimičnim pogledom u prethodne mjesece, mogli bismo, recimo, vidjeti da je naslov prilično neprecizan. Ako je netko htio naslovom utjecati na birače, onda stvar nije sugestivno jednostavna. “Kolinda Grabar-Kitarović pada” može biti i stimulirajuće, a “Zoran Milanović raste” može biti destimulirajuće za njegove birače. Naročito, ako to nije točno, a birače se uvodi u lijenost izlaska na izbore, jer njihov kandidat ionako raste pa ne treba baš sve glasove u prvom krugu. Naslovna poruka koja kaže “Milanović stagnira, a Škoro raste” može biti i preciznija, a ujedno i poticajnija za Milanovićeve birače da se trgnu i izađu na izbore, nego što će se to dogoditi u slučaju naslova “Milanović raste”.
Česte su pobune, ne samo u Hrvatskoj, na nekvalitetu ili nepreciznost anketa, pa onda i sam njihov smisao. U takvoj se galami, ponekad i opravdanoj, navodi Relković, zna se prijeći u drugu krajnost te paušalno i ničim mjerodavnim nepotkrijepljeno napadanje “anketa” do te mjere da ih je nezahvalno braniti, čak i kad i nisu tako krive.
Na EU izborima bile su neprecizne 1%
Na posljednjim europarlamentarnim izborima, uz pojavu “crnih labudova” imali smo prilično paušalne i generalizirajuće napade na ankete koje “nisu ništa pogodile”. Analizirao je same ankete i rezultate izbora kako bi došao do odgovora. Usporedbom podataka Relković iščitava da su ankete možda bile neprecizne za maksimalno 1%, ali to nije za javnu lomaču. U analizi se osvrnuo i na teoriju “crnog labuda”. Podsjeća da su Suverenisti prema anketama imali tromjesečni blagi rast do najviše točke od 4,4% i to prema HRejting iz svibanj, a na izborima su skočili na 8,52%.
HDZ je prema istoj anketi u svibnju imao najniži rejting od 24,5%, a rezultat je bio 22,72%. Prema CRO Demoskopu tada je bio na 26%, a prema Crobarometru na 28,2%. Budući da su Suverenisti narasli otprilike koliko je HDZ pao, Relković kaže da se može pretpostaviti da je moglo doći do organiziranog prelijevanja glasova tijekom samog dana izbora iz “košare A” u “košaru B”. To je zaista moglo biti fokusirano i od dijela nezadovoljne HDZ-ove mreže usmjereno prelijevanje, bez raspršivanja, glasova.
Presudili su nezadovoljni u HDZ-u
Trag tog efekta napominje Relković pratimo sada u anketama u slučaju prelijevanja Miroslavu Škori, a neke društvene grupe (Uskoci i hajduci) pokazuju da je nezadovoljstvo bilo veće od nekog pojedinačnog ekscesa. No, to nije efekt “crnog labuda” za kojeg se tek otkiva da postoji, nego se i tada unaprijed znalo za nezadovoljne interesne skupine u HDZ-u. Samo se nije znalo jesu li spremne terenski djelovati u korist druge liste. Takvu podzemnu aktivnost nijedna anketa ne može detektirati, poručuje Relković.
Sve u svemu, nikakva galama na anketni rašomon uoči europarlamentarnih izbora nema čvrsto uporište u brojkama. Ankete nisu bile idealne, ali ni približno tako “lažne” i “fulane” kako bi neki htjeli. Od 33 liste, njih 30 je anketno sasvim korektno “uhvaćeno”. Jedan je “uhvaćena” pomalo “maglovito” Mislav Kolakušić, a dvije su odradile tihi sustav spojenih posuda i malo se prelile u izbornom danu iz jedne u drugu. A onima koji se pitaju jesu li ankete pred predsjedničke izbore problematične, Relković odgovara da će se to vidjeti kad se usporede s rezultatima.
Crni pilić sad neće reći da je preletio
Ali i da nisu, vodeći kandidati se već ponašaju kao da su ih ankete izjednačile. I opet, svi kandidati osim Miroslava Škore i Kolinde Grabar-Kitarović imaju prilično jasne pokazatelje. I opet Mislav Kolakušić malo nestane iz kampanje pa drastično padne, pa se probudi pa naglo skoči. To je, napominje politički analitičar, refleks protestnog biračkog tijela koje on hrani ili ono njega. Prava enigma su i sada opet “crni labudovi” između Grabar-Kitarović i Škore, ili da budemo precizniji: unutar samog HDZ-a, napominje Relković.
To da će neki anketirani “crni pilić” na ulici ili telefonu priznati da je preletio u tuđe jato nije baš za očekivati. To ćemo, poručuje, znati 22. prosinca.
Na blogu Relković nudi svoj pogleda svega što se događa s kandidatima.
- Trenutačni redoslijed vodećih kandidata u svim anketama zasad je još uvijek: Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović, Miroslav Škoro. To naravno ništa ne govori o tome hoće li tako i ostati do kraja prvog kruga. Neka zadnja kretanja pokazuju da je moguć i doslovni foto-finiš između sva tri kandidata. U razigravanje idu “samo” dva. Jedan će otpasti i zvati se gubitnikom, a dva će se hvaliti uspjehom pa makar taj uspjeh bio plod sreće i tuđega gafa - zaključuje.