Prije točno deset godina bivšeg hrvatskog premijera, dr. Ivu Sanadera, uhitili su u Austriji. Već je padao mrak po obroncima salcburških Alpa kad je u 15 sati i 46 minuta plaćao cestarinu na naplatnim kućicama St. Michael. Putovao je prema Njemačkoj, htio je iz Münchena odletjeti za Washington.
Poslije se doznalo da mu je let bio ionako propao jer su mu Amerikanci blokirali vizu. S njim u automobilu nalazio se i njegov brat Miroslav. Nije pružao otpor.
POGLEDAJTE VIDEO Presuda za Fimi Mediju
Do danas je protiv bivšeg premijera pokrenuto pet sudskih postupaka – za izvlačenje novca u Fimi mediji, za milijunske malverzacije u kojima je država od njegova mesara Stjepana Fiolića kupila preskupu zgradu, za primanje mita od Mađara, kojima je prejeftino prodana Ina, za prejeftinu prodaju HEP-ove struje Ježićevu Diokiju te za uzimanje milijunske provizije od Hypo banke. Pravomoćno je okončan samo postupak o zgradi u Planinskoj ulici, i za to je Sanader u travnju prošle godine dobio šest godina zatvora.
Kad je ponovno odveden u Remetinec, novinari su izračunali da je do tada iza rešetaka već proveo 1471 dan, ali zbog zdravstvenih problema više je bio po bolnicama negoli u ćeliji. Svejedno, znao je naći snage i za odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo u Moskvu, pa se onda opet izvlačiti od suđenja liječničkim ispričnicama.
Prema dosadašnjim presudama, Sanaderu i obitelji država treba oduzeti 74 milijuna kuna imovine, ali priča o njegovim računima samo je jedan od misterija koji u ovom najvećem političkom skandalu u povijesti neovisne Hrvatske nikad nisu do kraja razjašnjeni.
Prvo neodgovoreno pitanje svakako je zašto je uopće Sanader podnio ostavku? Tko ga je nagovorio, prisilio ili ucijenio da ode s pozicije najmoćnijeg čovjeka u zemlji i tako otvori put za kazneni progon divovskih razmjera?
Sve teorije o ostavci
Odgovarajući na to pitanje, sam je Sanader razvio teoriju po kojoj je to učinio gotovo protestno, ljutit zbog Bruxellesa koji nijemo promatra kako nas Slovenci ucjenjuju blokadom pregovora s EU i traže da im popustimo oko graničnog spora.
Tezu da je odluku o ostavci donio tjednima prije 1. srpnja 2009. godine potvrđuje i priča Katarine Fuček, tadašnje predstojnice njegova ureda, koja se prisjetila da je Ivo Sanader mjesec dana prije ostavke svake večeri kući nosio u torbi razne papire. “Bilo mi je to malo neobično, jer to prije nikad nije radio. Ali ništa više od toga”, kaže Fuček (znakovita je u tom kontekstu bila i jedna nezamijećena, ali kritička kolumna vrlo informiranog novinara, tad izuzetno bliskog Sanaderu, objavljena samo koji tjedan prije ostavke, a u kojoj se razglabala teza da je Sanader izdao svoje proeuropske principe).
Najdetaljniju teoriju o ostavci, s pričom o stvarnim događajima i akterima koji su bili uvod u ovu političku i medijsku senzaciju bez presedana, iznio je Zlatko Mehun, bivši glasnogovornik Vlade, koji je prilično jasno opisao kako se Sanaderov politički kraj zbio u New Yorku 1. lipnja 2009. Tad se Sanader posve neplanirano sastao s tad vrlo moćnim članom Europske komisije za proširenje Ollijem Rehnom. I Mehun priznaje kako je bio iznenađen što se Rehn pojavio “niotkud” i zatražio sastanak sa Sanaderom:
Sastanak je bio buran. Olli Rehn je bio blizak sa Sanaderom, jednom ga je već lomio i primorao da odustane od ZERP-a, a sad je rekao Sanaderu da je vrijeme da se postigne dogovor sa Slovencima i nije želio slušati argumente kako je “Hrvatska u pravu”.
Nakon sastanka u jednoj sobi u Misiji izletio je van i odmah neplanirano odjurio u - Washington. Amerikanci su, kruži priča, Rehnu pokazali povjerljive dokumente u kojima su bili dokazi o Sanaderovim milijunima na računima. Isti je dokument nedugo potom završio i u rukama nekih zapadnih veleposlanika u Hrvatskoj.
- Dugo su Rehn i Sanader razgovarali u New Yorku. Očito bezuspješno. Moram reći da je poslije tog sastanka Sanader bio miran i nije pokazivao nervozu, ali se očito od tada svašta počelo valjati - svjedočio je Mehun.
Teorije da je Sanader morao otići kad su otkriveni njegovi tajni računi razvijane su i u drugim smjerovima, po jednoj se priči radilo o podacima koji su slučajno došli do Angele Merkel kad su Nijemci istraživali mutne poslove svojih političara i njihove račune u tadašnjoj Hypo banci, ali ona je u više navrata decidirano odgovarala da ne zna zašto je Sanader otišao te je tvrdila da je to i nju osobno iznenadilo.
Najsnažniji demantij te priče dao je, pak, Andrija Hebrang. Priznao je novinarima da je na dan Sanaderove ostavke morao držati govor u Saboru te da je nazvao Sanadera i upitao ga: “Ivo, reci mi zašto si otišao”, a da je njegov odgovor bio: “Već ćeš ti nešto smisliti”.
Hebrangova izmišljotina
Hebrang je dodao da je u govoru nagađao da je to zbog EU-a te da ga je Sanader kasnije nazvao, nasmijao se od srca i rekao mu: “Izvrsno, sad ću i ja to govoriti”.
Sanader je iz Austrije izručen 18. srpnja 2011. i odmah otpremljen u Remetinec. I o toj se operaciji malo zna. No bivši zapovjednik u specijalnim postrojbama MUP-a Alenko Ribić Riba u svojoj novoobjavljenoj knjizi “Grom-13 Frende, gotovo je...” iznosi nekoliko nepoznatih detalja o akciji u kojoj se “visokog dužnosnika” trebalo prepratiti od granice do pritvora. Između ostalog, piše i o neobičnom planu da se “dužnosnik” do Remetinca vozi u kombiju zlatne boje i odluci da se taj plan promijeni mimo znanja nadređenih.
- Dok su reporteri snimali prazan kombi samo s vozačem i jednom osobom naprijed, mi smo bez rotacija zaobišli prijelaz i iza policijske postaje izbili na glavni pravac...
Oliver Twist
Oliver Twist koji se uselio u hrvatski Downing Street, kako je Sanaderove premijerske početke ingeniozno opisao Boris Rašeta, bio je kolekcionar najskupljih satova na svijetu, vlasnik milijunskih umjetničkih zbirki, ali se kao ličnost formirao u splitskoj faveli, u okolici teretne luke, provodio djetinjstvo uglavnom na rubu gladi i nije posve neobjašnjivo da je veće desetljeće on glavni akter najvećeg korupcijskog skandala u povijesti zemlje.
Sve Sanaderove afere su istinski hrvatski Watergate, sva najvažnija politička zbivanja u zemlji i dalje su direktna ili indirektna posljedica te goleme afere, suđenja i sve što ih prati i dalje snažno formiraju hrvatski politički, ekonomski, pa i društveni zemljovid.
Priča o Sanaderu bit će još godinama mitsko mjesto u hrvatskoj političkoj kronici. Ona će se izvlačiti kao pouka, kao upozorenje ili opravdanje, kao korupcijski arhetip od kojeg malo koja vlast ili moćnik mogu (i žele) pobjeći. Bit će i trenutaka kad će se izvlačiti i pozitivni aspekti njegove vladavine, bit će onih koji će reći da bi mu platili sve te milijune samo da hrvatsko društvo bude civiliziranije i kulturnije.
Jer činilo se u jednom trenutku da ga njegova vladavina takvim i čini, manje podijeljenim, manje nazadnjačkim, progresivnijim... Na kraju, hrvatsko društvo od Sanadera baštini samo sanaderovski mehanizam kojim najmoćniji i danas uzimaju i kradu preko mjere pa stradavaju u omnipotentnom deliriju, opijeni i zaslijepljeni svojom moći i bogatstvom koje mogu grabiti s trona.