Premijer Andrej Plenković ljetuje u vili Costabella u Rijeci, objavljeno je ovih dana. Riječ je o vili koja je formalno u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova, no koja je pretvorena u ljetnu rezidenciju.

Inače, riječ je najmisterioznijoj vili na Jadranu, skrovitoj kući na riječkom Biviju, vili u kojoj je Al Capone, najveći mafijaš svih vremena skrivao majku, Jarnjak bildao, a obitelj Tuđman tajno boravila...  O vili smo opširno pisali još 2013. godine, neposredno prije nego je u njoj ljetovao i tadašnji premijer Zoran Milanović.  

Okružena visokom ogradom u Opatijskoj ulici, između Rijeke i Voloskog, te skrivena u gustom šumarku, daleko od pogleda znatiželjnika, nekadašnja ljetna rezidencija čelnika Udbe i Ozne, Aleksandra Rankovića, ime Capone dobila je upravo po najokrutnijem čikaškom mafijašu. Premda neki misle da je riječ o legendi za koju ne postoji nikakvo uporište, mnogi riječki kroničari uspjeli su doći do podataka koji govore u prilog teoriji da je i sam mafijaški kum Al Capone ondje boravio!

Caponeova majka bila je iz Rijeke

Štoviše, čak i da je u toj vili smjestio vlastitu majku. I to poslije Drugog svjetskog rata. Al je u vili boravio i početkom ‘20-tih godina prošlog stoljeća, financirao je i gradnju privatne lučice, koja se i danas nalazi tik ispod južnog ulaza, na moru.
Alova majka Teresina (rođena Raiola) navodno je bila Riječanka. Službeni podaci američke imigrantske službe govore da je obitelj Ala Caponea u Ameriku doplovila iz Rijeke. No navodno je do udaje za napuljskog brijača i Caponeva oca Gabriela, s kojim je 1894. godine emigrirala u SAD, Alova majka i živjela upravo u Rijeci.

Ta priča, kažu, potječe od jednog Riječanina, koji je kao taksist u Chicagu jednom Caponea vozio  na suđenje. Slavni gangster ga je pitao odakle je doselio u SAD, a kad mu je ovaj spomenuo Rijeku, Al se raspričao kako je njegova mama Teresa iz Rijeke te da mu je kao djetetu govorila o gradu na Kvarneru. Riječku vezu Ala Caponea potvrdila je u svojoj knjizi “Ujak Al Capone” upravo njegova nećakinja Deirdre Marie Capone, unuka Alova starijeg brata Ralpha Caponea. 

- Rečeno mi je da je moja prabaka Teresa Raiola Capone rođena u nekom drugom gradu od onih koji se spominju, što bi mogla biti Rijeka. Nisam sigurna je li on bio vlasnik kuće u Rijeci, ali  ako je riječ o 1924. godini, vjerujem da je u kuću o kojoj govorite tada doveo svoju majku nakon što mu je ubijen brat Frank - rekla je Capone prije desetak godina za Novi list. I, doista, prema popisima putnika za New York, upravo 1924. Al Capone boravio u Europi.  

Capone ima i svoj neboder u Rijeci

Znatno je poznatija činjenica da je gradnju Riječkog nebodera (1939.- 1942.), u doba kada je Rijeka, kao slobodna trgovačka zona, pod upravom Italije bila idealna porezna oaza za pranje novca, financirao upravo Caponeov računovođa Marko de Arbori. Ljudi iz cijelog svijeta dolazili su se diviti prvom zdanju u jugoistočnoj Europi sagrađenom prema projektu iz Chicaga, s protuavionskim skloništem te praonicom i sušionicom rublja na krovu, visokom 66 metara odnosno dva kata višeg od prvog sagrađenog nebodera na svijetu u Chicagu 1885. 

Legenda ide i korak dalje pa kaže da je upravo ovu, nekadašnju luksuznu građevinu i današnji zaštitni znak Rijeke, zloglasni mafijaš Capone dao sagraditi u spomen na svoju majku Teresinu. 

I neboder sagradio u spomen na mamu

Upravo je nju, kažu, 1924., nakon ubojstva brata Franka, doveo u tajnovitu villu na Biviju, a tome u prilog ide i popis putnika za New York na kojem stoji da je upravo te godine zloglasni čikaški mafijaš boravio u Europi. No lijepu održavanu i uređenu peterosobnu kuću, s velikom konferencijskom dvoranom, okruženu velikim parkom i prilazima s glavne ceste i s mora, nije volio samo Capone. 

Od UDBE I OZNE do SOA-e i MUP-a

Nakon Rankovića njom su se služili visoki dužnosnici Udbe i Ozne. Kada 1990. objekt dolazi pod upravu hrvatske obavještajne službe, tu su, kažu, ljetovali čelnici MUP-a i SOA-e. Iako ne postoje dokazi da je i sam bivši predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, boravio u tajnovitoj vili, sigurno je da je ljetnih mjeseci tu ljetovala njegova uža obitelj, supruga i kći, Ankica i Nevenka Tuđman. 

Interesantno je i to da, iako hrvatska vlada godinama slovi kao vlasnik impresivna zdanja, neuobičajeno, nigdje u dokumentima nisu navedeni prijašnji vlasnici. 

U kući inače nitko ne stanuje i osim što je mjerodavni povremeno održavaju i nepoznati mladić redovito pomete dvorište i stube, ona je uglavnom prazna. Iza četverostrane visoke ograde ne vidi se ništa do dijelića krova iza guste šume dok se sa sjevera i juga mogu tek primijetiti obrisi glavne građevine te nekoliko manjih objekata, vidljivih na satelitskoj snimci. Zatvorena je za javnost i znatiželjnicima je prilaz onemogućen. Pomalo zahrđala kapija i prazna stražarska kućica na ulazu u tiho imanje, ne odaju dojam prevelikog održavanja no prilaz za automobile i vrt lijepo su uređeni. 

Ulaz zaštićen ključem i lokotom

Na donjem ulazu, samo nekoliko metara od mora, još prije desetak godina ulaz je bio zaštićen ključem i lokotom. Nitko od susjeda i malog broja starijih kupača na privatnoj plažici ispod tajnovita zdanja tada nije znao mnogo o Vili Capone. 

- Evo, dolazi povremeno neki mladić, pomete lišće i ode. Nismo baš neke velike radove primijetili, kazivali su nam susjedi, škrti na riječima.  

Tek je informacija da će Milanović u doba svog premijerskog mandata hvarsku vilu Kovač zamijeniti riječkim zdanjem, tada potakla širu javnost da se zainteresira za Caponeovu ostavštinu. Tako se iznova počelo govoriti da je u istoj vili, ali doista u potpunoj diskreciji i uz znanje samo nekoliko odabranih, devedesetih godina ljetovala obitelj prvog hrvatskog predsjednika. 

Franjo Tuđman je ondje rijetko boravio (a i nije skrivao da su mu Brijuni osobito dragi), ali ljetne su mjesece ondje provodile njegova supruga i kći, Ankica i Nevenka Tuđman.

Zbog položaja vile, osiguranje je lako

U toj kući nema posluge i vrlo je prikladna za potpuno obiteljsko opuštanje, jer je i malo svjedoka, a samo osiguranje je vrlo jednostavno, ponajprije zbog idealne pozicije vile (a valjda je i Capone o tome morao voditi računa...). 

Riječki kroničari su, na pitanje kako nema konkretnijih tragova o Caponeovu boravku u Rijeci, odgovarali: “Ako cijela Rijeka ne zna za boravak Tuđmanovih na Biviju devedesetih, ne čudi da se zagubio i podatak o riječkim danima američkog kriminalca koji je  ovdje, prema svemu sudeći, dolazio prije nešto manje od stotinu godina”. 

Osim Ankice i Nevenke Tuđman, kuću je devedesetih koristio i Nevenkin sin Siniša Košutić (često bi ondje boravio kad se na Grobniku pripremao za automobilističke utrke), ali ima čak i još zanimljivijih ljudi HDZ-a, te vrha tadašnje policije i obavještajnih službi kojima je ta lokacija u državnom vlasništvu bila idealna za tajne sastanke svih vrsta.  

Objavljeno je tako da je objekt koristio i Ivan Jarnjak, nekoć ministar unutarnjih poslova, koji je sigurno znao da je vila u vlasništvu njegova ministarstva. Bio je Jarnjak od 1997. do 2000. predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a navodno je tada ondje imao i sprave za bildanje! U vilu je dolazio i Vjeko Brajović, nekoć glasovit policijski obavještajac koji je bio zadužen upravo za Tuđmana, a poslije, u HDZ-ovoj vlasti, silno utjecajan šef 6. odjela SZUP-a, Službe za zaštitu ustavnog poretka iz devedesetih koja je poslije zamijenjena POA-om (Protuobavještajna agencija).

Brajović je poslije postao i državni tajnik MUP-a, a kuću je koristio i još jedan moćnik iz policijskih struktura Željko Tomljenović, tada čelnik državne Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD), kasnije ekstremno bogat čovjek.

Nakon promjene vlasti 2000. godine, članovi obitelji prvog hrvatskog predsjednika u objekt više nisu dolazili i on je, daleko od očiju javnosti, počeo propadati. Vila na Biviju je tako vidjela silno tajne susrete i razgovore, od onih u kojima se govorilo o najkrvavijem kriminalu u Americi prije Drugog svjetskog do mučnih tajni komunističkoga režima u doba Aleksandra Rankovića, a potom i HDZ-ovih obavještajnih službi.  

Bazen, golemi park i kuća od 288 kvadrata

Nije posve jasno tko je bio formalni vlasnik objekta prije devedesetih, ali nedvojbeno je on bio u rukama tadašnjeg Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP), prethodnice današnjeg MUP-a. Imanje se prostire na površini od 4942 četvorna metra, unutar kojih se nalazi 3824 četvornih metara parka, 500 četvornih metara dvorišta, glavna kuća od 288 kvadrata, manji stambeni objekt od 81 četvornog metra, bazen od 174 četvorna metra i dva gospodarska, pomoćna objekta površine 34, odnosno 41 kvadrat.  

Isti vlasnik, a upisano je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, posjedovao je i dvije susjedne čestice, na kojima se nalazi 325 četvornih metara obalnog puta, dvije malene gospodarske zgrade od dva, odnosno tri kvadrata i morska obala od 367 kvadrata. No taj vanjski dio imanja stanovnici imanja u pravilu nisu koristili.  

Glavna kuća se sastoji od prizemlja i dva kata, a kažu da je interijer uređen vrlo funkcionalno, bez kiča i pretjerivanja (poput brijunskih interijera sa sjajnim primjercima dizajna iz pedesetih godina). 

U jednom dijelu prizemlja su sprave za vježbanje koje je koristio Jarnjak, a veliki vanjski bazen pravokutna oblika, prilično dugačak i uzak (takvi su građeni sedamdesetih u bivšoj državi, više nalik na ribnjake negoli na bazene). 

Kuća je na početku Opatijske ulice, koja je nekad bila dio Ulice bratstva i jedinstva, otprilike na granici između Bivija i ostatka Kantride, odnosno u dijelu grada poznatom kao Costabella. 

Smještena je na lijevoj strani ulice, neposredno iznad mora i nedaleko od zapuštenog rekreacijskog kompleksa u vlasništvu Grada Rijeke.  

U tom nizu nalazi se desetak vila, među čijim vlasnicima se mogu naći bivši visoki partijski dužnosnici ili heroji Drugog svjetskog rata, odnosno njihovi nasljednici, a dalje niz ulicu nalaze se i zemljišta u vlasništvu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. 

Capone Titu dao avion, a ovaj mu čuvao vilu

Jedna parcela, koja graniči sa zemljištem Vile Capone na istočnoj strani, bila je u vlasništvu Ivana Jana Lokovšeka, slovenskoga generala iz JNA, preminuloga 1993. godine, koji je početkom devedesetih obnašao dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova Slovenije. Zabilježeno je i kako je Vila Capone služila za sastanke visokih delegacija hrvatske policije i ostalih službi s delegacijama susjednih zemalja, među kojima svakako i onima iz Dežele.

I dok se riječka veza Ala Caponea temelji najprije na podrijetlu njegove majke, povjesničari su se rijetko bavili i vezama koje je američki mafijaš imao s Titovim režimom. Capone je Titu navodno čak darovao i avion Dakotu, no prave informacije o Caponeovu angažmanu u bori protiv nacizma i financiranju saveznika ipak su vrlo dvojbene.

Potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća u vili su se događale čudne stvari, navodno je bilo i pucnjave, no do tad su je jugoslavenske službe gotovo sigurno preuzele. Na vili je dugo stajala i golema antena, “najveća na Kvarneru”,  kazuju stariji Riječani.

No zanimljivo je da oko vile nikad nije bilo vidljivog osiguranja. Slično je bilo i prije desetak godina. Samo je jedan muškarac u civilu pitao novinare: “Kako bi vama bilo da dođemo u vašu kuću i fotografiramo?” Odgovorili su mu: “Dođite, nećemo se ljutiti...” Bio je to jasan signal da zadržavanje kraj vile nije poželjno. Kao i novi znak da vilu čuvaju oštri psi, iako se lavež ni od kuda ne može čuti. 

Plenković u Costabelli ljetuje od prvog dana svog premijerskog mandata:

"Ja ću ovdje otići u dućan, tržnicu… Nešto kupimo, nešto skuhamo, meni je uvijek ovdje drago doći. Ovdje mi je živio pokojni stric, dobro poznajem ovaj kraj, imam puno prijatelja ovdje i volim doći", ispričao je Plenković lokalnim novinarima prilikom jednog od prijašnjih ljetovanja kada su ga "uhvatili" dok je u Opatiji ispijao kavicu nakon obavljene nabavke u dućanu i na tržnici.

Plenkoviću, kao i njegovim prethodnicima, ljetovanje u Vili Costabella nije besplatno. Sâm mora platiti smještaj - doduše, također po povlaštenoj cijeni - a isto je i s hranom. Ipak je 2016. buknuo skandal kada se pročulo da je tadašnji premijer Orešković tijekom ljetovanja u Costabelli na troškove reprezentacije (dakle hranu, piće i potrošne sitnice) potrošio oko 100 tisuća kuna. Taj iznos je, nakon što su se mediji raspisali o tome, Orešković podmirio iz svoga džepa.