Prema legendi, babica je majci u maloj obiteljskoj kući tik uz pravoslavnu crkvu sv. Petra i Pavla u Smiljanu, malo poslije ponoći, uručivši joj malog Nikolu, rekla: “Ovo će biti dijete groma”...
Od tog dana, 10. srpnja 1856. godine, prošlo je 167 godina, a “dijete groma” ispunilo je “proročanstvo” izrečeno pri njegovu rođenju.
Već idućeg dana Nikolin otac Milutin, pravoslavni svećenik na čelu parohije, dao ga je krstiti.
Navodno je strahovao da dijete neće preživjeti. Obred je obavio Toma Oklobdžija, a kao djetetov kum upisan je Milutinov prijatelj, kraljevski kapetan austrijske mornarice Jovan Drenovac.
Na današnji dan prije 167 godina rodio se Nikola Tesla, jedan od najvećih umova čovječanstva, zaslužan za izmjeničnu struju, indukcijski motor, generatore, transformatore...
Rođen je kao četvrto od petero djece u obitelji Tesla. Imao je tri sestre: Angelinu, Milku i Maricu, te brata Danu. Odmalena je bio drukčiji od ostale djece u obitelji. Već u ranoj dobi počeo je s izumima. Na potoku Vagancu u blizini rodne kuće tako je kao dijete, tražeći način da se zabavi, izgradio funkcionalno minijaturno mlinsko kolo. Taj “izumiteljski sklop” naslijedio je od majke Đuke.
- Moja majka potjecala je iz obitelji koja je u sebi nosila izumiteljsku žicu. I njezin otac i njezin djed izumili su mnoga pomagala za kućanstvo, zemljoradnju i za druge svrhe. Svladavala je životne oluje i izvukla iz njih mnoga iskustva. Moja je majka bila prvorazredni izumitelj i bila bi, vjerujem, postigla vrlo mnogo da nije bila toliko udaljena od suvremenog života - riječi su Nikole Tesle o majci zabilježene u knjizi “Moji pronalasci: autobiografija Nikole Tesle”.
Već od najranije dobi pokazao je i da ima impresivno, vjerojatno i fotografsko pamćenje.
Bez problema bi upamtio i recitirao razne pjesme i knjige. Ali njegov napredak na neko vrijeme zaustavlja tragedija koja je zadesila obitelj. Njegov brat Dane, u dobi od 12 godina, preminuo je u nesreći na jahanju. Nikola se zbog toga povlači u sebe.
U školi su mislili da je varalica
Obrazovanje počinje u rodnom Smiljanu, gdje uči njemački jezik, matematiku i vjeronauk. Poslije Smiljana obrazuje se u Gospiću, pa onda i u Karlovcu. Učiteljima je taj mršavi i visoki mladić jako sumnjiv.
Nitko u razredu nije mu ni blizu po ocjenama, ali Nikola često profesorima daje odgovore na zadatke bez ikakvog postupka na papiru. Neki od njih sigurni su da je varalica.
Preteško im je u to doba, a i danas bi bilo, pojmiti da netko u svojoj glavi može bez problema rješavati najteže zadatke. Iako pokazuje sklonost prema prirodnim znanostima, planovi njegova oca za Nikolinu budućnost daleko su od tog svijeta. On želi da i njegov, sad jedini preživjeli sin, postane pravoslavni svećenik.
Ako mu se ta opcija ne sviđa, onda bi mu se “smilovao” i pustio ga da se pridruži vojsci. Trećeg izbora nema.
Vojsku je izbjegao i 1875. godine upisuje se na Tehničko sveučilište u Grazu. Profesori ubrzo shvaćaju njegov genij, ali postaju zabrinuti zbog njegovih radnih navika. Na dan bi u učenju i svojem istraživanju znao provesti i po 20 sati.
San mu, rekao je poslije, nikad nije bio važan. Dva sata po noći i to je to. S fakulteta je za Gospić otišlo pismo u kojem ih upozoravaju da bi Nikola mogao umrijeti ako ne smanji tempo...
Tata ga nagovorio na povratak u Gospić
Na fakultetu briljira te impresionira kolege i profesore, koji ga zovu "zvijezda sveučilišta".
Ali na trećoj godini studija nešto polazi u krivom smjeru. Neki autori navode da je Nikola počeo kockati zbog gubitka stipendije, drugi da se tom poroku okrenuo kako bi pokazao superiornost u svim poljima, treći kockanje ne spominju.
Kako god bilo, diplomu sveučilišta u Grazu nije zaradio. U tom trenutku prekida svaki kontakt s obitelji.
Otac Milutin pronalazi ga 1879. godine i jedva ga uspijeva nagovoriti na povratak u Gospić. Milutin ubrzo nakon toga umire, a Tesla provodi godinu dana podučavajući djecu u lokalnoj školi. Seli u Budimpeštu, gdje od 1880. godine radi na gradnji prve telefonske centrale. I ondje je pametniji od svih. U godinu dana dolazi do funkcije glavnog električara.
Kad je posao u Budimpešti obavljen, njegov šef, Tivadar Puskas, pronalazi mu posao u Parizu, u kompaniji Continental Edison. Nikola se tamo seli 1882. godine i, gle čuda, opet je pametniji od svih. Kad bi završio s poslom, davali bi mu na pregled radove drugih podružnica kompanije kako bi ih prepravio i poboljšao.
Šef pogona koji je nadgledao postavljanje javne rasvjete u Parizu, Charles Batchelor, impresioniran je radom mladog Tesle. Pri povratku u SAD zahtijeva da s njim dođe i Nikola te da mu se nađe posao kod Edisona. To se i događa u lipnju 1884. godine.
Novog poslodavca, Thomasa Edisona, Nikola je, prema njegovim biografima, vidio samo nekoliko puta. Jedanput je to bilo nakon što je cijelu noć sam radio popravke na brodu Oregon. Edison je Batcheloru tad promrmljao: "Vraški je dobar ovaj tvoj Parižanin"...
I kao u Gospiću, Karlovcu, Grazu, Budimpešti, Parizu, tako je i u New Yorku Tesla bio mnogo pametniji od kolega. Ali on nije bio proračunat. Nije ga bilo briga za novac. Radio je na boljitku za cijeli svijet. Što su ljudi znali iskoristiti. Nakon samo šest mjeseci u službi Edisona napušta posao zbog neisplaćenih bonusa. Edison mu je navodno obećao milijun dolara u današnjoj vrijednosti ako mu riješi probleme generatora, a kad je dobio rješenje, nasmijao se i poručio mu da "ne razumije američki humor".
Nakon razlaza s Edisonom otvara svoju kompaniju uz pomoć investitora. Ali ni njih ne zanima "cijela slika" nego samo kako što prije izvući novac. Napuštaju ga, pa je Tesla primoran kopati kanale za dnevnicu od dva dolara...
No ipak se uspijeva izvući i krenuti iznova.
Posao kod Edisona
Godine 1887. osniva Tesla Electric Company. Prijavljuje i patente: višefazni sustav prijenosa el. energije, indukcijski motor, generatore i transformatore.
Iduće godine ulazi u biznis s Georgeom Westinghouseom, kojem prodaje patente na bazi izmjenične električne energije.
Tad počinje "rat struja". S jedne strane Tesla i Westinghouse te njihova izmjenična struja, s druge Thomas Edison, istosmjerna struja i njegovi pusti milijuni. Mnogo je tu bilo i "prljave kampanje".
Kako bi pokazao da je "Teslina struja" inferiornija i opasna, Edison organizira javna pogubljenja životinja. Postoje sumnje kako je plaćao djeci 25 centi za svaku ukradenu mačku koju bi onda mogao pogubiti i diskreditirati Teslu, ali za to nema dokaza.
I u tom "informacijskom ratu" Edison je pobjeđivao, ali onda je uslijedila Teslina prezentacija kojom je dokazao kako je izmjenična struja potpuno sigurna. Ljudi su mislili da će Tesla u eksperimentu umrijeti, baš poput životinja u Edisonovim eksperimentima, ali ništa mu se nije dogodilo. Svojoj kompaniji oprašta i golemu količinu novca kako bi mogla nastaviti s radom. Od zarađenog novca otvara nove laboratorije za eksperimente u New Yorku i paralelno radi na stotinama projekata.
Godine 1896. na slapovima Niagare puštena je u rad hidrocentrala u kojoj su korišteni Teslini patenti na bazi izmjenične električne energije. Dvije godine poslije publici u New Yorku demonstrirao je brod na daljinsko upravljanje. Začuđena masa vjerovala je kako je u brodić skrio majmuna koji njime upravlja, drugi su bili sigurni da je riječ o telepatiji...
Nažalost, u požaru 1895. godine izgorjeli su mnogi zapisi i uređaji na kojima je radio. Novinarima je rekao da je "pretužan za razgovor". Njegova je najveća ideja sustav za bežični prijenos energije s početka 20. stoljeća. U projekt ulazi s poznatim bankarom J.P. Morganom, koji od njega odustaje kad je shvatio da mu neće donijeti zaradu i da bi Tesla "besplatno dijelio energiju".
Propast tog projekta ga je dotukla i, prema nekim biografima, tad upada u depresiju. I dalje ima briljantne ideje, poput one o preteči interneta, ali i drugi "posuđuju" njegove ideje.
Dobio Novelovu nagradu, a rad temeljio na Teslinu izumu
Marconi je dobio Nobelovu nagradu jer je izumio radio, a sav se njegov rad zapravo temeljio na prijašnjem Teslinu radu. Njegov komentar je bio: "Marconi je dobar čovjek. Pustite ga da nastavi svoj rad. On koristi 17 mojih patenata".
Slično je i s rendgenom, koji je također Teslina zasluga, a sva slava ide Wilhelmu Röntgenu. Marconi i Röntgen nisu bili jedini. No Tesla je na sve to kazao: "Nije mi žao što su drugi pokrali moje ideje, ali mi je žao što nisu imali svoje".
U starijoj dobi varirao je između genija i ekscentrika. Selio se iz hotela u hotel, odlazio bez plaćenih računa, zaljubio se u goluba, govorio o "zraci smrti" koju je izmislio...
I danas mnoge intrigira zašto se nikad nije ženio, iako su ga žene navodno obožavale. Na pitanje o ljepšem spolu, novinarima je odgovorio:
- Žene postaju snažnije od muškaraca. Njihovo odlučno natjecanje s muškarcem u poslovnom svijetu ruši neke od najboljih tradicija - rekao je.
Sudeći prema jednom intervjuu, nije mu se svidjela ženska emancipacija.
- Oduvijek sam smatrao da žene posjeduju kvalitete uma i duše koje su ih činile daleko superiornijim od muškaraca. Klanjao sam im se. No, to je bilo nekad. Sada su nježne žene blagog glasa koje sam obožavao, gotovo nestale. Na njihovo mjesto došle su one koje misle da uspjeh leži u tome da budu što sličnije muškarcu u odijevanju, glasu, postupcima, sportu - govorio je i dodao: "Žene sada žele da se muškarci ugledaju na njih, umjesto da se one ugledaju na njega".
Navodno s niti jednom ženom nije imao dublju ljubavnu vezu. Kako nije govorio o toj temi, ima nekoliko teorija. Neki tvrde da se zaljubio u svoju sestričnu, a kako je zavolio onu koju ne može imati, cijeli život ostao je neženja. Drugi tvrde da se zaljubio u ženu svog prijatelja Roberta Underwooda Johnsona, s kojom je često izmjenjivao pisma.
Zašto se nikad nije ženio
Zašto se nije ženio, otkrio je i svom prijatelju, srpskom pjesniku Lazi Kostiću. Kako su se dopisivali, Kostić mu je u jednom pismu predložio da se oženi Lenkom Dunđerskom, jednom od najljepših i najobrazovanijih djevojaka njihovog vremena.
Na prijedlog da se oženi Lenkom, koja je u tom trenutku imala 25 godina i bila nasljednica jednog od najbogatijih Srba tog vremena, Tesla je odgovorio samo ovo: "Brak me ne zanima. Ja sam se odavno vjenčao sa znanošću".
Preminuo je u 87. godini, sam u hotelskoj sobi. Na ispraćaj u New Yorku stiglo je 2000 ljudi.
Možda i najbolji opis Tesle ostavljen je ispod jednog videa o ovom geniju na YouTubeu...
- Nikoli možemo zahvaliti na energiji, a Edisonu na računima koji stižu...
Ovo je soba u kojoj je Tesla umro
“Dobar dan i dobro došli u hotel New Yorker...” Imam rezervaciju u vašem hotelu i volio bih odsjesti u sobi u kojoj je boravio Nikola Tesla...
- Samo trenutak... To su dvije sobe koje je gospodin Tesla spojio u jednu, ali nažalost, obje su zauzete.
Dobio sam sobu na katu iznad, ali tijekom boravka u slavnom njujorškom hotelu imao sam sreću zaviriti u Tesline sobe, koje se nakon njegove smrti iznajmljuju po regularnoj cijeni od oko 200 eura.
Sobe su jednostavne, uređene u art deco stilu, s prekrasnim pogledom na Manhattan...
Veza između slavnog znanstvenika, rođenog u mjestu Smiljan pokraj Gospića, i hotela New Yorker trajala je od 1933. do 1943.
Naime, Tesla je umro 7. siječnja 1943. godine u hotelskoj sobi na 33. katu.