Trojac iz zapadnog Memphisa naziv je za trojicu muškaraca, koji su kao tinejdžeri 1994. osuđeni za ubojstvo trojice dječaka.
Damien Echols osuđen je na smrtnu kaznu, a Jason Baldwin i Jessie Misskelley Jr. na doživotni zatvor zbog ubojstva za koje se vjerovalo da je bilo dio sotonističkog rituala.
Velik broj dokumentaraca napravljen je kako bi prikazao nevinost trojice tinejdžera, a uživali su i veliku potporu slavnih ljudi - uključujući članove benda Metallica, Eddie Veddera iz Pear Jama, Henry Rollinsa, Johnnyja Deppa te mnogih drugih. Čak je i slavni redatelj Peter Jackson donirao 10 milijuna dolara za troškove njihovih odvjetnika, a kasnije napravio i igrani film West of Memphis.
Stravično ubojstvo
Dječaci Steve Branch, Christopher Byers i Michael Moore išli su u drugi razred osnovne škole, bili su članovi kluba izviđača i - najbolji prijatelji. Njihov nestanak prijavio je Christopherov očuh, John Mark Byers pola sata nakon što ih je zadnji put vidio kako se igraju zajedno, 5. svibnja 1993. godine.
Policija ih je krenula tražiti iduće jutro, a istoga dana pronašli su i tenisicu jednog od dječaka u plitkom i muljevitom potoku. Detaljnije pretraživanje potoka dovelo je do tijela trojice ubijenih dječaka. Bili su potpuno goli, a ruke i noge bile su im zajedno zavezane iza leđa - vlastitim vezicama s tenisica.
Byers je pronađen u gorem stanju od svojih prijatelja. Na genitalijama je imao teške porezotine pa je policija sumnjala da su ga počinitelji pokušali kastrirati. Za svu trojicu nesretnih dječaka su vjerovali da su bili silovani.
Međutim, svjedočenje stručnjaka je pobilo tu teoriju. Oni su smatrali da su dječaci ozljede dobili poslije smrti, a da silovanja nije bilo. Obdukcija je pokazala da je Chris Byers umro od uboda noža, dok su se Steve Branch i Michael Moore utopili.
Mentalne bolesti i brojni ispadi
Damien Echols bio je prvi sumnjivac i prvi privedeni zbog pretpostavke policije da ga zanimaju okultni rituali. Ispitan je dva dana nakon što su tijela pronađena. Odveden je i na testiranje poligrafom, nakon čega su stručnjaci zaključili da je lagao o svojoj neupletenosti u slučaj.
Mjesecima nije bilo napretka u istrazi, a policija se uvijek vraćala Echolsu. No, nisu tvrdili da je sumnjivac, već samo "izvor informacija". Istražitelji slučaja Steve Jones i Jerry Driver su smatrali da je kriv zbog povijesti mentalnih bolesti (tvrdio je da pije krv kako bi ojačao, ima halucinacije te da u njemu živi duh žene koja je ubila svog muža), nasilnog ponašanja, tetovaža i neuobičajenog izgleda. Brojne njihove sumnje mogu se prepisati averziji prema Echolsu, prije nego čvrstim dokazima.
Loš policijski posao ili dobra obmana?
Jessie Misskelley je bio sam na ispitivanju, bez nadzora roditelja, iako je tada bio maloljetnik s ograničenim mentalnim sposobnostima i IQ-om od 72. Njegov otac dao je dozvolu da ode s policijom u stanicu, no nikada nije izravno dozvolio njegovo ispitivanje.
U policijskoj stanici bio je 12 sati na ispitivanju, a samo su dva segmenta izjave snimljena, zajedno u trajanju od 46 minuta. Misskelley je u njima priznao sudjelovanje u ubojstvima.
Misskelley je tvrdio kako su Echols i Baldwin dečke vezali smeđim užetom, no bili su vezani vezicama s tenisica.
No, bez obzira na to, detektivi su ga smatrali krivim. Nakon njegove izjave, uhićeni su Echols i Baldwin. Misskelleyjeva izjava potaknula je Joea Berlingera i Brucea Sinofskyja da snime prvi od tri dokumentaraca nazvanih "Paradise Lost" u kojima će tijekom godina detaljno istražiti ovaj slučaj.
Prvenstveno ih je potaknula pretpostavka da su policajci iznudili priznanje ubojstva iz 17-godišnjeg mladića. Prema dokumentarcu, on je bio najranjiviji od trojice i popustio je pod pritiskom.
Veliki utjecaj dokumentaraca na presudu
Zato što je optužio dvojicu svojih prijatelja, Misskelleyju se sudilo odvojeno i osuđen je na doživotni zatvor. Baldwin, koji je u vrijeme ubojstva imao 16 godina, prošao je s istom kaznom. Sva trojica su na kraju, zbog rupe u pravnom sustavu koja se vrlo rijetko upotrebljava (Alfordova molba), uspjeli nakon 18 godina izaći iz zatvora. Dokumentarac je također prikazao vlasti u West Memphisu kao korumpirane i nesposobne, što je, prema nekim medijima, jako utjecalo na kasnije presude.
Iako pušteni, i dalje se vode rasprave jesu li trojica mladića počinila ubojstva. Naime, postoje dokazi koje je dokumentarac, kako bi pojačao dojam nevinosti, izostavio. Oni se prvenstveno odnose na Damiana Echolsa, za kojeg i dalje brojni mediji tvrde da je kriv.
Alibi koji "ne drži vodu"
Njegov alibi za tu večer nije bio u skladu s vremenskom crtom događaja. On je na suđenju tvrdio kako je cijelu večer proveo doma, razgovarajući s curama na telefon, a 2010. godine je u jednom intervjuu napomenuo da je njegov odvjetnički tim napravio grešku kada djevojke nije pozvao na svjedočenje.
Sve ispitane djevojke doista jesu potvrdile da su razgovarale s Echolsom, no i da je u nekom trenutku bio nedostupan. Na telefon tada se javila njegova baka i djevojkama rekla da je izašao van.
Najveći sumnju u njegov alibi izazvao je telefonski poziv nekoliko dana nakon ubojstva. Narlene Hollingsworth, Echolsova susjeda, nazvala je policiju i rekla kako je u noći ubojstva vidjela Damiena kako s jednom od svojih djevojka šeta vrlo blizu mjesta događaja. Prema njezinim riječima, cijeli je bio blatnjav. Njezino svjedočenje pobilo je Echolsov alibi.
Čak i Baldwinov alibi nije "držao vodu". Toliko je nespretno svojim odvjetnicima mogao potvrditi gdje je bio u vrijeme ubojstva da su oni odlučili radije ne iznijeti njegov alibi na suđenju.
Dvojica očuha pod povećalom
Čini se kako je manjak dokaza, s obzirom na to da su dječaci ubijeni vani i bačeni u vodu, ipak doveli do oslobađajuće presude. U jednom trenutku tijekom suđenja zatražen je DNK test i uspoređivanje oštrice noža koji je pronađen kraj Baldwinove prikolice.
Forenzički dokazi nikada zapravo nisu mogli ni potvrditi ni isključiti krivicu trojke, no u jednom trenutku pojavila se alternativna teorija koja je na mjesto zločina stavila očuha jednog od ubijenih dječaka - Terryja Hobbsa i njegovog prijatelja Davida Jacobyja.
Hobbsova žena je pronašla mali džepni nožić svog sina Stevea za kojeg je vjerovala da je imao kad je umro, u noćnom ormariću svog muža. Njezina sestra rekla joj je da je Terry na dan ubojstva bio vrlo čudan i oprao svu Steveovu odjeću, posteljinu i zavjese.
Još jedan očuh, John Mark Byers, koji je i prijavio nestanak dječaka, postao je sumnjiv. Između 1996. i 1997. godine optuženi mladići morali su dati otisak zubiju kako bi ga mogli usporediti s ozljedama pronađenim na dječacima. Niti jedan otisak nije odgovarao.
Policija je zatim zatražila iste otiske od članova obitelji ubijenih. No, Byers je tada izjavio kako je nedavno izvadio sve zube i dao izraditi protezu zbog dugogodišnjih problema s paradentozom. Stručnjaci su na kraju potvrdili da otisci na tijelima nisu ni od životinjskih ni ljudskih zubiju, već oštrice noža. No, čak ni pronađeni nož nikad nisu uspjeli povezati s tragovima.
Ove izjave su postavile temelje za nove teorije prema kojima su Hobbs i njegova tri prijatelja ubili dječake jer su ih ovi špijunirali dok su pušili travu.
Velika podrška filmskog i glazbenog svijeta
Prema ovoj priči snimljena su četiri dokumentarca i jedan igrani film, Devil's Knot s Reese Witherspoon i Colinom Firthom u glavnim ulogama. Tijekom suđenja su i brojni glazbenici radili pjesme o njima, a zaradu od njihove prodaje ulagali u kampanju za njihovo oslobađanje.
Bend Metallica je također prvi put u svojoj karijeri dopustio da se njihova glazba koristi u filmu kada se snimao "Paradise Lost".
Ili su ovi mladići proveli 18 godina svog života nevini u zatvoru, ili su počinitelji strašnog ubojstva uspjeli uvjeriti svijet da su nevini i izvršili pritisak na pravni sustav.